O smilju se više i ne piše – što nije crklo crknuće

Ako sjedneš u automobil i kreneš uzduž i poprijeko Hercegovine, vidjećeš negdje preorano, negdje prezrelo, negdje požeto smilje. Negdje ostavljeno da crkne u miru, baš kao što je i koju godinu ranije crkla nada da bi ova poljoprivredna kultura mogla postati žila kucavica u Hercegovini. O uzgoju te kulture, čiji je uspjeh toliko bombastično najavljivan, da su se ljudi gotovo naticali ko će posaditi više, danas se više i ne piše.

Nije zanimljivo, nema tu ništa. U razgovoru s hercegovačkim smiljarima dolazimo do raznih iskustava. Još lanjsko, neki i preklanjsko nisu naplatili. Ogadilo im se, omrzlo, okreću glavu od parcela, mrze ga i gaze što nogama što traktorima. „Neki i sada ponešto beru, ali prekasno, kad se već osušilo. Trebalo je brati ima mjesec“, priča nam jedan smiljar.

I Radovan Anđelić iz destilerije Anđelić potvrđuje da je stanje na terenu grozno.

Destilerije više nisu kupac, tj. otkupljivač, nego prerađivači nude uslugu destilacije smilja – po kilogramu pola marke, ili trećina od ulja. U praksi bi to značilo da osoba koja ima 2 tone smilja mora uložiti 1000 maraka da ga preradi, platiti i berače, i na kraju drži ulje na vitrini, jer ga nema kome prodati. Anđelić smatra da od toga nema ništa, da je to samo produžetak agonije.

Tržište je prezasićeno, a prodaja ulja stoji.

„Kupci vani su se namirili ulja za idućih par godina, a ovo što se ljudima dogodilo je jedna velika tragedija“, ističe on.

Dodaje da kad po hercegovačkim brdima gleda preorane parcele još mu ne može u glavu kako su se, mahom obrazovani ljudi, upustili u tolike investicije bez prethodnog objektivnog ispitivanja tržišta, pa i ovaj put podsjeća na izjave „da je cijela Hercegovina pod smiljem tržište se ne bi moglo prezasititi“. Anđelić kaže da zamalo nije platio glavom kada su održavane motivacijske tribine po Hercegovini i narod sokoljen da sadi smilje, jer je pokušao spustiti loptu u realne okvire.

Smiljomanija je prije par godina zahvatila na hiljade Hercegovaca. Od smiljomanije do agonije proizvođača trebale su samo dvije godine. Umjesto punih, džepovi brojnih Hercegovaca su postali još plići.

Izvor: K. Perić / hercegovina.info  


Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.