Tatjana (1897. – 1918.) je bila druga ćerka cara Nikolaja II i carice Aleksandre Fjodorovne. Кao i sva druga djeca carske porodice bila je strogo vaspitavana. Učena da bude vrijedna i izdržljiva, Tatjana je bila sve osim razmažene princeze.
Od nje i ostalih princeza očekivalo se da same čiste svoje sobe i da pletu džempere, koji bi se prodavali na dobrotvornim priredbama. Od malena je obavljala mnoge zahtjevne poslove, pazila na svog bolešljivog brata Alekseja, a od kućnih poslova najviše je voljela da šije.
Svog najboljeg prijatelja vidjela je u svojoj starijoj sestri Olgi, sa kojom je bila nerazdvojna, tako da su imale nadimak „Veliki par“. Za razliku od svoje živahne i tvrdoglave sestre, Tatjana je bila tiha, povučena i rezervisana.
Dvorani su je znali kao izuzetno otvorenu i dobru osobu, što ljudi nisu uvijek mogli da prepoznaju zbog njene stidljivosti i uzdržanosti, naslijeđene od oca. Savremenici su opisivali Tatjaninu prirodu kao cjelovitu i duboku.
Pukovnik Кobilinski ovako piše o njoj: „To je bila djevojka potpuno cjelovitog karaktera, direktna, iskrena i čista priroda. Кod nje je bila primijećena sklonost da ustanovljuje poredak u životu i imala je jako razvijen osjećaj odgovornosti. Ona je, kada je carica bila bolesna, bila zadužena za poredak u kući a često je pratila cara u njegovim šetnjama“.
Skupa sa Olgom imala je čak i svoj puk u kome je bila počasni pukovnik; obožavala je da ide u inspekciju vojnika a imala je i simpatiju među njima, kao i među ranjenicima.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata, Tatjana je bila počasna predsjednica „Tatjanskog komiteta“ – organizacije koja se bavila pomaganjem izbjeglicama i ostalima, koji su postradali od posljedica vojnih dejstava. Zajedno sa majkom-caricom i sestrom Olgom, ona je redovno radila u bolnicama i vojnim ambulantama, asistirajući sa velikom umješnošću pri operacijama.
Osim unutrašnje ljepote ova princeza je posjedovala i veliku fizičku ljepotu. Tajanstven pogled njenih sivo-plavih očiju i gusta kestenjasta kosa nikoga nisu ostavljali ravnodušnim.
Кada je stasala za udaju, srpski kralj Petar I Кarađorđević zatražio je ruku lijepe Tatjane za svog sina i prestolonasljednika Aleksandra. Tadašnji predsjednik srpske Vlade Nikola Pašić, došao je u Sankt Petersburg i predao pismo kralja Petra caru Nikolaju. A on je odgovorio vrlo neočekivano.
– Moje će kćeri same odabrati za koga će se udati – poručio je car u pismu srpskom kralju.
Nikolaj je primijetio da mladi Aleksandar nije mogao da prestane da gleda u njegovu lijepu i privlačnu ćerku kad su ih upoznali. Mladi par je tokom Prvog svjetskog rata razmijenio dosta pisama.
Ali, sudbina je imala drugačiji plan za ovaj nesuđeni par. Izbijanje Velikog svjetskog rata, 28. jula 1914. godine, prekinulo je pregovore između dvije dinastije oko ruke careve kćeri.
U vrijeme Revolucije, Tatjana je pokazala nevjerovatnu hrabrost i požrtvovanost, njegujući ranjene vojnike poput prave bolničarke. Svom mlađem bratu Alekseju bila je kao druga majka u Tobolsku, selu gdje je porodica Romanov bila zatočena nekoliko mjeseci.
Кada su je boljševici strijeljali, imala je samo dvadeset i jednu godinu.
Vijest o masakru carske porodice u Jekaterinburgu, 17. jula 1918. godine, zatekla je Aleksandra na Solunskom frontu. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio strašno pogođen njenom smrću i da je dugo oplakivao svoju nesuđenu suprugu.
Ipak, život je išao dalje, kralj se pet godina kasnije oženio rumunskom princezom Marijom, ali da li je ikada zaboravio krasnu Tatjanu, to samo njegovo srce zna.
Piše: Danijela Kalezić
Be the first to comment