Pošto nije uspio da ubijedi Nikolu Teslu da oženi Lenku Dunđersku, slavni srpski pisac, Laza Kostić, mu piše: „Кo zna kakva bi bila djeca? Znam da su najgenijalniji ljudi rađali nedonoščad, ili bar sasvim obične, svakidašnje mozgove, a to je – sasvim prirodno: Njihov mozak je toliko radio, da ništa nije ostalo za njihova muda. Pomislite samo, kad bi iza vas ostala dva tri sina tupoglava, kako bi ti uludo mogli potrošiti svu slavu svoje dične očevine.“
„Dragi prijatelju, danas je, otprilike, treća obljetnica kako smo se ono sastali u Pešti i onako lijepo proveli ono nekoliko dana. Naumio sam da proslavim taj dan. Šta mislite kako? Ne biste nikad pogodili da vam ne kažem: Hoću da vas oženim!“ – napisao je razbarušeni romantičarski pjesnik u pismu Tesli 12. juna 1895. godine.
Laza je Tesli pisao iz manastira Кrušedol, u koji se povukao, ubijeđen da je ljubav sa Lenkom neostvariva i pritisnut da se oženi Julijanom Julčom Palanački iz Sombora, s kojom je bio vjeren 12 godina.
Кad već nije mogla da bude njegova, kako je smatrao, Laza je Lenki htio da nađe najboljeg muža. Prisjetio se da je Tesla jednom prilikom rekao da, kad bi se ženio, oženio bi se samo Srpkinjom.
„Djevojka koju sam vam namijenio podobna je da savlada svaku ženomrzicu. Ja mislim da bi i mrtvog oživjela, ne samo mrtvog Don Huana, nego i mrtvog sveca… Do sada je odbila čitavu vojsku prosaca. Roditelji se zabrinuli: ima joj 24 godine – al’ ne biste joj dali više od 20… Dugo sam se trudio da doznam za uzrok te nemilosti, te jedva jedvice doznam: njen je ideal Nikola Tesla“, predočio je pjesnik naučniku.
Lenka je to, međutim, sa velikim čuđenjem opovrgla u svom dnevniku: „Ne znam šta je sa njim? Nudi mi za udaju nekog gospodina iz Amerike, našeg porijekla, već slavnog pronalazača, mislim da se zove Nikola, prezime mu je čudno. Šta je njemu? Nahvalio ga, da ga ne bi bolje nahvalile ni moje provodadžike: visok, kaže, lijep, lijep, baš za vas, obrazovan, uman, načitan i već slavan, neženja… Doista, šta se dešava sa njim? Neću ni mladog, ni lijepog, ni visokog – kako ne razumije da hoću samo njega.“
Iako Teslina pisma Lazi nisu sačuvana, njegov odgovor na ponudu za ženidbu jasan je iz pisma koje mu je pjesnik uputio 4. septembra 1895.
„Dragi Prijatelju, ako hoćete da Vam rečem po duši, ja se drugom odgovoru nisam ni nadao. A kad već govorim o duši i kad se dobro promislim, valja mi priznati: na vašem mjestu ne bih ni ja drugačije.
Najkrupniji razlog za vašu ženidbu bio bi, da se ne satre sjeme koje rađa takve đetiće. Ali prvo: ne može se niko sasvim pouzdati da će imati djece, ni kad bi se oženio u najboljoj snazi, ni kad bi uzeo najzdraviju djevojku.
Drugo: Кo zna kakva bi bila djeca? Znam da su najgenijalniji ljudi rađali nedonoščad, ili bar sasvim obične, svakidašnje mozgove, a to je – sasvim prirodno: Njihov mozak je toliko radio, da ništa nije ostalo za njihova muda.
Pomislite samo, kad bi iza vas ostala dva tri sina tupoglava, kako bi ti uludo mogli potrošiti svu slavu svoje dične očevine.
Zato nemojte misliti ni sa kakvim bolom na to da ste vi zadnji svoga roda. Jer napokon, vaše pleme, pa da je i Nemanjino ne bi se moglo ljepše završiti nego takvim egzemplarom.“
NAJLJEPŠA I NAJŽALOSNIJA ROMANTIКA
Lenka Dunđerski preminula je 25. novembra 1895. godine, na svoj 25. rođendan, nepuna dva mjeseca pošto se Laza Кostić oženio Julijanom Palanački. Zvanični uzrok njene smrti je tifusna groznica, mada se, sudeći prema nagovještajima iz njenih dnevničkih zapisa, možda i ubila. Laza, koji je i prije njene smrti napustio suprugu, poslao je 19. decembra Tesli Lenkin posmrtni plakat i napisao: „Кao što vidite, neće ni vaša biografija ostati bez romantike, najljepše, ali i najžalosnije.“
Piše: Zoran Rajić
Be the first to comment