Mehanizmi odbrane su psihičke strategije, koje funkcionišu na nesvjesnom planu, a proizilaze iz neprihvatljivih misli, senzacija i osjećanja. Koriste se da bi se pojedinac zaštitio od tjeskobe koja ga obuzima, usled lične nesigurnosti ili osjećaja ugroženosti.
Kompleksi niže i više vrijednosti su mehanizmi odbrane koji se koriste da se lična nesigurnost pokrije lažnom slikom.
Alfred Adler se naširoko bavio ovom temom i uopšteno individualnom psihologijom, i zaključio je da ljudi na osnovu svojih fikcionih predstava o životu grade svoj lični put kroz život.
Manifestacija oba kompleksa može da bude različita, ali su to dvije strane istog novčića.
Šta to znači? To znači da novčić predstavlja nesigurnu, iskompleksiranu osobu, koja može da se oslikava kroz pretjerano povlačenje ili eksponiranje.
U nastavku ćemo se baviti više drugim kompleksom, jer je on procentualno zastupljeniji i transparentniji.
Kompleks više vrijednosti je metod kako se kompleks niže vrijednosti okrene u svoju suprotnost i stvori se lažna slika o sebi, u koju pojedinac vremenom stvarno počne da vjeruje. Njegova osnovna funkcija je kompenzatorna. Može da ima dobru motivacionu strategiju, ali pogrešan cilj.
On teži da se bude superiorniji u smislu da svi imaju ambiciju da budu uspješni; ali sve dok se to nastojanje izražava samo u radu, to ne dovodi do lažnih procjena, koje su u korijenu mentalne bolesti. Kompleksi se često propletu kroz sve grane života.
Karakteristike osoba sa kompleksima više vrijednosti su:
- prepotentnost – pogrešno uvjerenje da je osoba važnija od drugih. Kod njih sve što se dešava je na najvišem nivou i sve što je za obične ljude, nije u skladu sa životom prepotentne osobe. Nadmenost u stavu i ponašanju su joj osnovna odlika. Suština je da takva osoba kroz doživljaj bitnosti štiti sebe od ličnog osjećana bezvrijednosti;
- lažni glamur i svijet poznatih – osoba stvara lažnu sliku o svom životu i prezentuje se kao neko ko ima mnogo novca, vozi dobro auto, druži se sa poznatim ljudima i svoje unutrašnje nezadovoljstvo kompenzuje kroz glamurozan život;
- izbjegavanje emocionalne vezanosti – logika ovakvih osoba je da je dobro dok god neko ima idealnu sliku o njima i nema šansu da otkrije istinu. Zato česta promjena partnera je najbolja varijanta, jer partneri nemaju šansu da tu osobu dublje upoznaju;
- krije se neuspjeh – osoba samo plasira drugima ono što je lijepo iz njegovoga života. To znači, svi padovi i neuspjesi ostaju lična tajna. Takođe, ostaje i lično uvjerenje da su za njihove neuspjehe krivi drugi ljudi, a za tuđe uspjehe su zaslužne okolnosti, a ne sami uspješni;
- lažni svijet – lažna slika o sebi je svakodnevica osoba sa kompleksima više vrijednosti. U društvu vole da izmišljaju priče o svom životu, kako bi potkrijepili sebi sliku svoje bitnosti, a drugima se učinili kao bolji od njih. Oni vjeruju u svoje laži jer ih one brane od realnosti;
- bolji od drugih – iako prvi zastupaju tezu da su svi ljudi različiti, imaju uvjerenje da su oni viša vrsta. Vjeruju da su oni i njihovi interesi uvijek iznad drugih. Da drugim ljudima je privilegija da se druže ili razgovaraju sa njima;
- perfekcionizam – prvo se odražava na fizički izgled, a to su frizura, garderoba, plastične operacije, najbolji automobili, slavni prijatelji, glamurozna druženja. Iako sve to sebi ne mogu da priušte, često ne biraju sredstvo da sve to predstave drugima da je tako;
- pasivna agresija – zbog ličnog nezadovoljstva, a da ne bi bilo previše transparentno, osoba pribjegava omalovažavanju drugih ljudi kroz cinizam i sarkazam. I ima tačnosti u onome „u svakoj šali ima bar pola istine“;
- daj sve meni – osoba ima uvjerenje da sve treba da pripada njemu jer nema moć empatije. To znači, drugi ljudi su njima nebitni;
- zavisnici pohvala – za sve što rade je potrebno odlikovanje, jer vjeruju da je to mnogo bolje od drugih. Pohvale su drugo lice narcisoidnosti, a ujedno i potkrijepljenost da su važni i
- otporni na promjene – imaju otpor prema promjenama i sugestijama, jer vjeruju da je njihov svijet savršen i zašto bi šta mijenjali. Uz to, drugi i nemaju pravo da im davaju sugestije jer oni bolje od drugih znaju.
A „obični srećni ljudi“ su uvijek svjesni svoje jednakosti i mjesta u svijetu. To su osobe koje zbog svoje jednostavnosti postanu drugačiji. Ne izjednačavaju svoj profesionalni položaj sa svojim ličnim životom. Imaju prijatelje iz svih sfera i slojeva. Zadovoljni su baš jer se raduju malim stvarima. Veoma su objektivni i često samokritični jer su svjesni svojih vrlina i mana.
Budite jednostavni jer ćete biti srećniji!
Nađa Pekić / Leutar.net
Ostavi komentar