Horoskop – glupost koja nas okružuje

Postoji vrlo mali broj stvari koje zdušno mrrzim u svom životu. A u toj malenoj grupi stvari koje mrrzim postoji jedna još manja grupa stvari koje prezirem. Tu malenu grupu čine manje više tri vrlo specifična fenomena. Jedan od tih fenomena je horoskop, odnosno čitava pseudo-nauka zvana astrologija. Ideja da ljude možeš procjenjivati, suditi o njihovim djelima, ocjenjivati njihovo ponašanje, pa na kraju i predvidjeti njihovu sudbinu koristeći ništa drugo do korelaciju datum rođenja-imaginarni položaj zvijezda, je sasvim suluda. I zato ja mrrzim astrologiju, i to je mrrzim iz sve svoje snage jer je ova pesudo-nauka ništa drugo do pobjeda neukih nad masama željnih!

Šta su horoskop i astrologija, odnosno, ko je uopšte to sve smislio?

Astrologija kao pojava je stara manje više koliko i sama civilizacija u ovom dijelu svijeta. Do Evrope je došla dobrim starim putem preko Mesopotamije, Vavilona, Antičke Grčke, pa dalje kako već red nalaže. Ostala je u ovim krugovima do dana današnjeg, i to je uglavnom astrologija koju poznajemo i koja nas sve okružuje. Ovan, bik, blizanac i tako dalje, 12 znakova koji odgovaraju položaju 12 sazviježđa koja su vidljiva sa Zemlje.

Pored ove naše, postoji još nekoliko drugih “grana” astrologije, najčešće spominjana kineska, indijska, astrologija civilizacije Maja, i tako dalje. Sve ove grane, ili pak škole astrologije se zasnivaju na sličnim pretpostavkama, ali su opet dovoljno različite da svaka ima neku svoju “istinu”, pa samim tim i da zaslužuju sopstveno tumačenje, je li. Na pitanje kako i zašto je uopšte došlo do pojave astrologije, odgovor je manje više standardno dosadan, makar ako si u životu pročitao(la) nešto više od udžbenika Istorije za treći razred Gimnazije i srednjih stručnih škola. On otprilike ide ovako:

Prije mnogo godina velike civilizacije, baš poput mesopotamske, vavilonske, kineske, pravile su ozbiljna ulaganja u nauku.

Dio ulaganja u nauku i poznavanje svijeta se logično pretočio u nešto što bismo mogli da zovemo pretečom današnjeg inženjerstva – ergo mnoge od tih civilizacija izgradile su ogromne strukture i spomenike od kojih neki stoje uspravno na ovom našem svijetu i dan danas – vodovodni kanali, popločane ulice, i tako dalje.

Drugi dio se pretočio u istraživanje svijeta koji nas okružuje, šuma, rijeka, neba, i tako dalje.

U nekom trenutku ta dva dijela su se iskombinovala i neki izuzetno pametni ljudi toga doba ukapirali su na koji način mogu da prate položaje nebeskih tijela. Na neki način, oni su još tada razumjeli da se sve na ovom svijetu kreće, pa tako i nebeska tijela koja su, jelte, za njih tada pojmljivo, bila na nebu.

Uradivši neke zanimljive (i za to vrijeme gotovo zastrašujuće precizne proračune), učeni ljudi tog doba uspjeli su da zabilježe poziciju većine sa Zemlje vidljivih zvijezda i planeta, pa na kraju i sažvjeđa.

Sad kreće zezanje – pošto je naučnicima tog doba za rukom izuzetno dobro išlo razumijevanje geometrije, pronalaženje pravilnosti, simetrije, u suštini tumačenje svega što je predvidivo; a izuzetno loše razumjevanje stvari koje nisu tako predvidive – poput, eto, ljudskog ponašanja, oni su smislili jednu briljantnu ideju!

Povezali su položaje nebeskih tijela sa vremenom kada se ljudi rode. Kada se na to dodaju vremenske prilike, žetve i sjetve, elementarne nepogode, kao i još sijaset drugih manje ili više kontrolisanih pojava tog doba, dobije se, za to vrijeme, poprilično koristan model previđanja ljudskog ponašanja.

Abrakadabra – predstavljam ti rođenje astrologije. Kasnije su se stvari zakomplikovale, pa je razvitkom politeizma, a kasnije i monoteizma astrologiji neprestano traženo mjesto među stativama religije, kako bi je ne samo podržala, već se i uz njenu moć hipnoze malo i prošvercovala. To ludilo je trajalo do prije nekih 100-150 godina, kada je astrologija napokon (šic!) postala ponovo samostalna.

Da li je to sve stvarno toliko glupo?

O da, jeste. Ako ti rađanje ove ideje nije izmamilo makar trunku sumnje, možemo komotno da nastavimo dalje. Naime, postoji hiljadu i jedna potvrda da je astrologija ništa drugo do šarena laža. Beskonačan broj ekspiremanata je rađen kako bi se utvrdilo da zaista ne postoji ni najmanji promil veze između položaja planeta i zvijezda u svemiru i načina na koji se ljudi ponašaju. Međutim, mislim da postoje dvije stvari koje su ključne.

Prva stvar koju treba da znaš je da su ljudi očajni u svojoj potrebi za validacijom. S tim u vezi, doktor kliničke psihologije, Bertram Forer je negdje sredinom 20. vijeka odlučio da sprovede jedan kratak eksperiment. Naime, on je okupio neke ljude, konkretno svoje studente, i odlučio je da im da test ličnosti. Studenti bi uradili test, a potom bi Doktor Forer ocijenio njihovu ličnost na osnovu odgovora. Nakon nekog vremena, kada su svi studenti predali svoj test, Dr Forer im se zahvalio, i kako to već red nalaže rekao da će rezultate dobiti uskoro. Ipak, umjesto da pregleda test i analizira ga koristeći dobro poznate naučne i pedagoške metode, Dr Forer je odlučio da kopira horoskop iz dnevnih novina za taj dan, i isti taj dio da svim studentima. Dakle svaki student je dobio apsolutno istu povratnu informaciju, svačija ličnost je bila potpuno ista, jelte. Nakon što im je vratio “ocijenjene” testove, Dr Forer je zamolio studente da na skali od 1 do 5 sami ocijene nivo tačnosti analize njihove ličnosti. Još jednom ponavljam, svi su dobili istu analizu. Prosječna ocjena je bila 4.26…

Forerov Test je do danas ponovljen više stotina puta, a prosječna ocjena tačnosti koju ispitanici daju je 4.20. Ova situacija se takođe naziva i Barnuovim efektom. Ovaj efekat se javlja kada osoba odluči da određene situacije, pojave, momente, iskustva i šta sve već ne poveže sa nekim drugim pojavama, situacijama, iskustvima, pa i djelima. Problem je što ta dva uglavnom nemaju nikakve veze jedno sa drugim. Čist primjer su starije žene iz Centralne Srbije – nemoj da pereš na crveno slovo, ne valja da se radi za praznik. Ako pak operu veš na crveno slovo, sve što se dogodi u idućih godinu dana da je loše biće pripisano tome što su, eto, baš tog dana morali da peru veš! Ovaj fenomen je u psihologiji poznat kao Personal Validation Fallacy.

Ovaj primjer služi kao odličan šlagvort za drugu fazu demistifikovanja gluposti zvane astrologija – a to je naučna metoda. Astrologija nije nauka, ne može biti nauka, i nikada neće postati nauka jer jednostavno ne posjeduje mehanizme, a ni rezultate koji mogu da garantuju njenu vjerodostojnost. Ako se neko usuđuje da tvrdi da posjeduje mehanizam da objašnjava lične osobine, ili pak predviđa budućnost, onda se taj usud mora testirati svim poznatim i priznatim metodama koje bi mogle da utvrde njegovu vjerodstojnost. U astrologiji je to nemoguće! Ili još bolje, kada se astrologija, odnosno glavni proizvod – horoskop stave na test, baš kao što je Dr Forer uradio, oni pokazuju svu svoju nebuloznost.

Nijedan argument koji astrolozi daju ne može da prođe osnovne metode naučnog ispitivanja. Magnetna sila planeta? Naučno dokazano da prosječan električni uređaj u našoj dnevnoj sobi emituje više radijacije i magnetne sile nego Jupiter, Merkur, ili bilo koja druga planeta u svemiru ka zemlji. Tvrdnje o identičnim kretanjima planeta su potpuno smeće, jer čak ni ne pokušavaju da uzmu u obzir okretanje planeta oko sopstvene ose, okretanje Zemlje oko sopstvene ose, pa na kraju i davno dokazano pomijeranje Zemlje iz sopstvene ose kretanja oko Sunca! Uostalom, astrološka saznanja su toliko zaostala da kada bi čovjek pogledao danas u nebo i pronašao sva ta sažvijeđa koja čine našu astralnu kartu ili kako god se ta glupost zove, shvatio bi da su se sva ona pomjerila pomalo “u lijevo”, pa bi zato danas moralo da postoji 13 znakova, a ne 12! Prije nekoliko dana se čak i sama NASA sprdala sa ovom činjenicom. Na kraju, postoji li efektniji demant naučne vjerodostojnosti astrologije kada je čitav astrološki ideja zasnovana na premisi da se svemir okreće oko Zemlje!

Uostalom, smatrati da društvene i psihološke osobine jedne osobe definiše položaj Zemlje u odnosu na sunce, a ne skup životnih iskustava, lekcija, odrastanja, tuge, radosti, društveno-ekonomske situacije, kulturno-istorijskog naslijeđa, mikro-komunalnih aktivnosti, strahova, nadanja, preslikavanja ponašanja bližnjih, ustajanja i padova, pa čak i genetike, sasvim je, da prostite, glupo. Baš.

Smatram da dalje ne treba komentarisati.

Ludilu, ipak, nema kraja.

I ne djeluje da će ga biti. Svakog dana dnevne novine i internet nas bombarduju paušalnim tezama o ponašanjima, željama, htijenjima, pa čak i predviđanjima naše bliske i daleke budućnosti. Neki ljudi su napravili ozbiljan biznis od astrologije, pa tako postoje emisije, putujući tarot majstori, eksperti(!) koji izrađuju natalne karte (!!!) za debelu lovu.

Svi ovi ljudi koji se bogate na ideji da se život može spakovati u 12 paušalnih kategorija su signal da živimo u društvu u kojem postoje dva jasna problema.

Davidović Miloš

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.