Dok roditelji i profesori upozoravaju na “odumiranje umjetnosti lijepog pisanja” tokom posljednjih godina, kako tehnologija preuzima, jedna je djevojčica savladala ovu tehniku, i to kako sama kaže “poprilično lako”, uprkos činjenici da je rođena bez obje šake.
Sara Hinesli (Hinesley) je rođena bez obje šake, ali to nije zaustavilo ovu 10-ogodišnjakinju da pobijedi na nedavno održanom nacionalnom takmičenju u lijepom pisanju u SAD-u.
Kada je Sara imala 6 godina usvojila ju je porodica iz SAD-a. Nije poznavala ni engleski jezik, a kamoli pismo. Ipak, brzo je savladala novi život u novoj sredini, novi jezik i kulturu, i to ponajviše uz pomoć sestre Veronike (Veronica).
Vremenom, formirala je i spostveni stil u pisanju, držeći olovku uz pomoć obje ruke. Nikada nije nosila protezu, a odbijala je i ostale vrste pomoći, tvrdi njena majka.
Jedan od njenih učitelja je izjavio za Washington Post:
“Nikada nije rekla da nešto ne može. Ona je mala rok zvijezda. Nosi se sa apsolutno svime što se stavi pred nju kao izazov i daje sve od sebe.”
Njezina joj je vještina, ali i upornost, donijela pobjedu na Nicholas Maxim Award nacionalnom takmičenju u 2019. godini. Nagrada je namjenjena upravo učenicima koji imaju kognitivne poteškoće ili neku vrstu invaliditeta.
Sudije su bile impresionirane njenom voljom, ali i konačnim rezultatom njenog truda i rada.
“Uvijek pokušam da nađem način da uradim nešto što na prvu ne mogu.”, objasnila je ona za WJZ. “Dam sve od sebe i desi se ovako nešto.”
Sara voli umjetnost i pisanje je za nju upravo jedan od načina umjetničke ekspresije.
Komentar nema veze sa temom ali da pokušam jer mislim da je bitnije od svih tema danas na Trebinje live i ostalim portalima. Pročitah kod Vukana da je pritisak urodio plodom i da su plate u mljekari Vukoje podignute za trećinu. Predlažem da Vukan, Direkt, Leutar, Trebinje live i ostali portali koji drže do sebe javno pohvale trebinjske privrednike koji se odgovorno ponašaju prema radnicima, dijele pristojne plate, poštuju prava radnika i slično a da mi ostali kad smo u prilici pazarimo kod njih i na taj način im pomognemo da povrate profit koji će im sekta uzeti preko inspekcije. Za početak da pohvalim Prcovića koji je samoincijativno digao plate radnicima. Takođe svi znamo čije je koje preduzeće u gradu, ko je učestvovao u „privatizaciji“ i na koji način ko mulja ko je pošten pa bi trebali i mi da se na odgovarajući način odužimo