Mile Kekin: Ne kužim što ljude motiviše da šire mržnju, ima puno pametnijih načina kako provoditi dane

Frontmenu Hladnog piva Mili Kekinu nedavno je izašao drugi samostalni album ‘Kuća bez krova’ što je bio povod našem razgovoru sa muzičarom koji je više od dvije decenije nezaobilazni dio domaće rock scene, a mnogi ga znamo i po angažovanim istupima vezanim uz dnevnopolitička zbivanja. ‘Ljudi kao da žele ogoljeti druge na čistu funkciju, a ja se ne dam ogoljeti na to – Mile pjevač ili Mile zabavljač’, rekao je Kekin u intervjuu za tportal u kojem se, među ostalim, dotiče i nedavne bure oko otkazivanja Bajaginog koncerta, podjela u društvu, načina na koji odgaja svoju djecu te napora koje čini da bi sačuvao privatnost.

Uoči odlaska na svoj prvi put ‘preko bare’, Mile Kekin dočekao je izlazak drugog solističkog albuma koji je producirao jedan od najboljih domaćih producenata, Denis Mujadžić Denyken. Već je prvi singl ‘Reno 4’ dao naslutiti da će se novi album žanrovski uveliko razlikovati od materijala koji inače izvodi na rock koncertima svog matičnog benda Hladno pivo, a publika i kritika s nestrpljenjem su dočekale jedno od ponajboljih izdanja ove godine.

Solo album je vani. Zašto muzičari unutar bendova vole raditi na solo projektima – višak kreativnosti, vremena ili…?

Zato što bi muzičari trebali biti, kao i svi umjetnici, nemirnog duha, da stalno istražuju novo i vide u krajnjoj liniji kako bi funkcionisali u drugom okruženju. Super je kad imaš bend, kao što ja imam bend već jako dugo i lijepo je što ljudima s kojima sviraš ne moraš puno objašnjavati kad recimo radiš novu pjesmu, jer oni to osjete – uigran ste organizam koji sve razumije bez puno riječi. S druge strane se pitaš kako bi tvoje pjesme funkcionisale i kako bih se kao autor, tekstopisac, pjevač snašao u sasvim novom okruženju. Zato jako puno muzikanata ima potrebu zapjevati i zasvirati s nekim drugim ljudima. Pjesme s ovog albuma ne bi nikad ovako zvučale da su provučene kroz Hladno pivo. Kao umjetnik uvijek imaš potrebu da se mijenjaš, a to nema veze s matematikom, nego s psihom. Jednostavno moraš tu i tamo probati nešto novo.

Po kojem ključu ste birali saradnike za album?

Prvo da budu dobri za svojim instrumentom, a bio mi je bitan i ljudski faktor. Želio sam da posložim bend tako da zazvuči više vintage nego moderno. Htio sam da ima malo patine u toj svirci, zato je tu Marko Bregant, koji svira steal gitaru, Andrija Lazo, koji svira harmoniku na način koji mi se sviđa jer ima topao i lijep zvuk, i Danko Krznarić, multiinstrumentalist s kojim radim na pripremi pjesama koje onda predstavim ostatku ekipe. Tu je i Matko Gaće, koji je mašina za bubnjem, a jedno vrijeme svirao je i s Hladnim pivom kad je Suba bio u vojsci, te Neven Jurić, mladi bas gitarista.

Snimili ste i pjesmu s Bajagom. Kako je došlo do te muzičke kombinacije?

Pjesma je bila napisana, a onda se dogodilo to s Karlovcem kad su mu otkazali koncert i nas htjeli kao zamjenu, a mi smo odbili. Pitao sam se treba li to biti duet ili ne i kad sam odustao od te duetne varijante i kad se događalo sve to oko njega, pomislio sam da je to možda prst sudbine koji me kucka po ramenu i kaže – pa probaj to napraviti, nemaš šta izgubiti. Uvijek imaš malo i tremu takvoj veličini poslati svoju pjesmu, jer kao klinac sam slušao njegove albume i jako ga poštujem kao autora. Poslao sam mu pjesmu koja mu se svidjela, pogotovo refren, tako da smo bez puno komplikacija to i odradili. Vrlo profesionalno je to snimio i zvuči kao potraga za nama iz plemena Azra. To je pjesma o nama koji pripadamo takozvanoj racionalnoj manjini.

Kako doživljavate tu hajku na Bajagu, neprestani lov na vještice i stalne podjele na ove ili one?

Kao pripadnik racionalne manjine, stvarno moram priznati da je to neobjašnjivo u mojoj glavi. Ne kužim što ljude motiviše da šire mržnju. Mislim da ima puno pametnijih načina na koje čovjek može provoditi svoje dane.

Svojevremeno ste pisali blog. Nedostaje li vam takva vrsta pisanja? Pišete li sad nešto?

Stalno pišem, imam bilježnice pune tekstova. Krenuo sam bio pisati nekakvu kombinaciju zbirke pjesama i nekih svojih kratkih priča, ali, kao što sam rekao, toliko sam fokusiran na muziku, novi album, da mi je to sad u drugom planu. Najgore mi je kad mi izađe album, a pitaju me: ‘Kad će izaći sljedeći?’ Jedva čekam da krenem sa predstavljanjem novog albuma i vidim kakve će biti reakcije uživo, a 29. novembra predstavićemo ga u Vintage Industrialu. Velika mi je trema jer jedno je snimiti album, a drugo je biti na bini. Tako da me jako zanima kako će sve to funkcionisati kako će ljudi pohvatati ne samo estetiku i tekstove, nego i kompletno muzički tiši okvir koji ću predstaviti.

Smeta li vam kad vidite natpise u medijima da je ‘Mile Kekin otišao u solo karijeru’, kako je ‘sve gotovo’, da ‘Hladno pivo propada’… Kako to doživljavate?

Prve reakcije koje vidim su afirmativne, a svi koji nisu afirmativni – traže nekakav naslov. Tu nema ništa šokantno, a ja sam čovjek koji je već dugo na sceni i koji objavljuje solo album. Puno je interesantnije ako se iza toga krije raspad matičnog benda ili svađa, možda čak neka svađa oko love (smijeh).

S vama je uvijek zanimljivo razgovarati jer uvijek date ‘safta’ u svojim intervjuima, govorite zanimljivo i bez problema o različitim temama. Je li vam glupo to što se o vama više priča u kontekstu politike nego muzike ili smatrate da umjetnici imaju zadatak mijenjati društvo pa tako nužno ući i u sferu politike?

Kao što rekoh, osim što nemam nikakve skandale, preljube i slično, mora se nešto vezati uz mene. Tako im je moj politički stav zanimljiv kao nekakva dodatna vrijednost, pretpostavljam. Ne razumijem ljude kojima to smeta jer to po meni daje trodimenzionalnost osobe – nisi samo majka, nego majka koja voli motore i voli ići u planine umjesto na more, ali koja ima i svoju političku orijentaciju, seksualnu, prehrambenu ili neku drugu. Ljudi kao da žele ogoljeti druge na čistu funkciju, a ja se ne dam ogoljeti na to – Mile pjevač ili Mile zabavljač. Ne družim se samo sa svojim gitaristom jer je muzičar u mom bendu, nego zbog njegove kompletnosti kao osobe. Isto tako biram svoje životne partnere. Vjerujem u sistem koji nije savršen, ali nam je ipak dao puno toga dobrog, racionalista sam.

Kako ste uspjeli očuvati svoju privatnost?

To je stvar lične odluke. Neko vrijeme sam bio na tim špicama, a onda sam neke novinare zamolio advokatskim dopisom da me puste na miru i oni to poštuju.

Svi se nekako vraćaju na staro, u Vintageu je popularan program ‘Sviraj stare’, vi ste odsvirali kultni ‘Džinovski’ u KSET-u. Odakle sva ta nostalgija?

Mislim da je prirodno da se čovjek koji je zagazio u četrdesete, pedesete voli prisjetiti vremena kad je bio mlad i lud, a to je vjerovatno zanimljivo i klubovima jer ljudi koji dolaze na takve koncerte neće imati problema s ulaznicama – to su ljudi koji rade, koji rijetko izlaze i onda kad izlaze nije im važno koliko košta karta. To je fenomen koji se ne nalazi samo kod nas. Radio stanice obožavaju provjerene hitove i teško je ući u rotaciju s nekom novom pjesmom. Mislim da se djelimično radi o tome da se ljudi vole prisjećati nekadašnjih vremena, kad su bili mlađi i samim time imaju osjećaj da su bili sretni, mada često nije tako.

Pomažete li možda mladim i neafirmisanim nadolazećim snagama? Postoji li koji mladi bend koji bi se u sljedećih nekoliko godina mogao prometnuti u svojevrsnog nasljednika onoga što vi predstavljate na hrvatskoj sceni?

Da, ali onda zagazim u stereotip i uhvatim sebe kako ponavljam floskule kako treba biti uporan i treba samo raditi, što i jeste jedini put, tako da nemam bog zna kakvih savjeta. Nama su savjetovali da se raspadnemo i promijenimo pjevača, srećom nismo ih poslušali. Kad sam kretao kao klinac, nisam puno mario za savjete starijih pa ne očekujem da to učini neko i kad sam ja u pitanju.

Kad pogledate na svoju uspješnu karijeru i život, mislite li da vas je slava promijenila i kako?

Za to poređenje trebao bih znati kakav bih bio da nisam bio popularan (smijeh). Već sam toliko dugo prepoznavan na ulici i sceni da je nakon toliko godina teško zamisliti kakav bih bio da nisam u muzici. Sjećam se kad me nakon prvog Porina prvi put prepoznala neka teta u trgovini. Taj Porin je bio medijski popraćen više nego bilo koji poslije njega. Nakon toga sam ušao na scenu, pogotovo poslije serije ‘Bitange i princeze’ to je krenulo luđački, ne samo u Hrvatskoj, nego u regiji. Volim otići negdje i boraviti tamo gdje me niko ne zna. Mislim da bih se mogao navići na to. Živio sam dva, tri mjeseca u Torontu, žena mi je tamo radila, a ja sam bio ‘kućna pomoćnica’ i to mi je bilo genijalno. Vrlo lako sam se prebacio na to da sam regular guy i bilo mi je čudno kad me supruga predstavljala kao: ‘My husband got a bend.’ To mi je tako luzerski zvučalo. (smijeh)

Kakav je vaš stav prema razvoju modernih tehnologija jer ste ‘old school’ tip?

Pa evo, kad sam savladao Facebook, svi mi kažu da moram na Instagram jer je on popularniji. Nisam baš aktivan na tome. Kužim koji su potencijali i koje su dobre stvari toga, a s druge strane stvarno imam nekakav unutrašnji otpor prema objavljivanju bilo čega ličnog ako to nisu moje pjesme ili nešto vezano uz moj rad. Na Facebooku će onaj ko me prati dobiti recenzije, najave spotova. Imam veliki problem s time da dajem puno sebe tamo.

Jeste li ikad poželjeli odustati od muzike i baviti se nečim drugim?

Normalno je da mi je palo na pamet i prošlo kroz glavu: ‘Dokad misliš ovo raditi, misliš li se sa sedam banki truckati po kombijima?’ Ne mislim se takmičiti sa Stonesima, nemam te afinitete. Mislim da ću uvijek ostati u muzici u smislu da ću imati gitaru i htjeti se izraziti, napisati pjesmu. Sad da ću biti na binama, vjerovatno neću, vjerovatno će mi to dosaditi. Moja maštarija je da ću se preseliti u nekakav mirniji dio Hrvatske ili svijeta i tamo se možda baviti turizmom, uzgajanjem eko paprika. (smijeh)

Koliko je vaš život danas daleko od onoga što ste zamišljali kad ste bili tinejdžer?

Dosta je blizak onome što sam zamišljao kao tinejdžer: kako je super biti rock zvijezda. Zamišljao sam stadione, autobuse kojima se prevozimo bend i ja i naša svita širom svijeta. Hvala bogu, mašta je neograničena. Nismo baš došli do stadionskih turneja, ali u našim i regionalnim okvirima ostvario sam veliki dio adolescentskih snova.

Koliko djeca utiču na vaš muzički ukus ili vi na njihov?

Vjerovatno su oni izloženi mojim pjesmama jer kad ih radim, puštam ih ženi pa čuju i oni.

Poslušate li njihov savjet?

Ako klincima nešto uđe u uvo kod prvog slušanja, onda to ima neki potencijal. Oni neće hvaliti ako su im mama ili tata zvijezde. Ako im je nešto dosadno, odmah počinju prčkati po nečem drugom. Moja kćerka voli pjesmu ‘Sve bi seke ljubile mornare’, a mali otkida na Queen pa ćemo vidjeti gdje će to odvesti. Voli naravno i moje pjesme. Mislim da utičem na njih jer im puštam puno kvalitetne muzike doma. To je jedini način na koji ih možeš educirati i na neki način sačuvati od šunda. Estetskim kriterijima i forsiranjem koliko možeš može se odgajati, a ne nekim zabranama: ‘Ne smiješ slušati narodnjake.’ To nigdje ne vodi, nego im serviraš kvalitetnu muziku i nadaš se da će kasnije prepoznati onu nekvalitetnu, a sad – hoće li to profunkcionisati ili ne, to će budućnost pokazati.

Šta slušate u kombiju? Čiji ukus prevagne?

Ništa više ne slušamo, svi imaju svoje slušalice, neko gleda filmove, razgovara na telefon. Ima nas često sedam u kombiju i svako ima svoje. To je nažalost negativnost te digitalne revolucije, ta individualizacija, da svako sebi želi ugoditi, a kad si više sati u kombiju, ponekad ti treba samo tišina.

A što trenutno čitate?

Pročitao sam treći dio napete tetralogija Elene Ferrante i bacam se na četvrti dio. Završio sam sa ‘Sedmom republikom’, koja mi je godinama izmicala, što toplo preporučujem onima koje zanimaju muzika i pop kultura od zadnjih godina raspada Jugoslavije pa do danas, te knjigu ‘O tiraniji’ Timothyja Snydera, koji jasno, jezivo i jednostavno objašnjava kako prepoznati totalitarizam kada dolazi.

Kako se opuštate kad ne stvarate muziku?

Volim trčati, igrati fudbalt, družiti se sa klincima, volim se šetati Sljemenom vikendom, onda kada nismo na svirci, te putovati.

T portal

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena


*


Anti-SPAM Test *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.