Dule

Razmišljali smo koji naslov da damo našoj priči. Najkraće je najbolje, svi ga znamo kao Duleta. Njega možemo sresti gotovo svaki dan kako na šetalištu pod trebinjskim platanima prodaje knjige. U rat je otišao sa osamnaest godina, a iz njega izašao kao borac I kategorije i ratni vojni invalid. Poslije rata u svijet knjige je ušao sasvim slučajno, nakon što je u poslijeratnim godinama bio bez posla, a trebalo je živjeti. Put ga je, priča za „Leutar“, odveo najprije u Budvu, pa u Beograd. U Trebinju prodaje knjige više od sedam godina. Već dvadeset godina ne propušta nijedan sajam knjiga u regionu.

Sa sjetom se prisjeća perioda kada je tek počeo da prodaje knjige. Bilo je to na Trgu pjesnika u Budvi.

„Slučajno sam počeo da se bavim prodajom knjiga. U nedostatku posla, poslije rata otišao sam 1998. godine sa svojim rođakom u Budvu kod prijatelja koji su imali izdavačku kuću u Podgorici. Tu sam se zadržao do 2005. godine. Radomir Uljarević je bio direktor Oktoiha i urednik manifestacije Budvanski trg pjesnika. Tu su svaku noć dolazili gostovali, pričali o svojim knjigama, recitovali poznati pisci i pjesnici. Između ostalih tu su govorili Bećković, Momo Kapor, Emir Kusturica, Rajko Petrov Nogo“, kaže. Nekoliko godina radio bi ljeti u Budvi, a zimi prodavao knjige u Trebinju.

„U Beograd  sam otišao nekim drugim poslom, ali sam i dalje radio sa knjigama kada su bili sajmovi. Poslije dvije godine, 2007. godine vratio sam se iz Beograda, pa otišao u Igalo i tamo radio u knjižari još dvije godine. Od 2011. prodajem stalno u Trebinju. Pored ovoga, prodavao sam na skoro svim međunarodnim sajmovima u regionu, desetak beogradskih sajmova, tri banjalučka sajma, četiri sarajevska sajma, dva podgorička, Novogodišnji vašar u Beogradu. Dugi niz godina radio sam za Novu knjigu kod Predraga Uljarevića, koja je sada rame uz rame sa Lagunom i Vulkanom.“, priča Dule.

Na njegovom štandu u Trebinju ima svega. Od lokalnih pisaca do svjetskih bestselera. Kaže da nema pravila koje se knjige više traže i čitaju, ali ističe da žene češće kupuju od muškaraca.

Pored prodaje knjiga Dule voli puno i da čita. Prije je čitao i šezdesetak knjiga godišnje, dok u zadnje vrijeme „tek“ dvadesetak.

 „Mnogo volim da čitam, mada u posljednje vrijeme malo manje, pada mi koncentracija“, objašnjava.

Dule ističe da bez obzira ko je bio na vlasti svih ovih godina u Gradu Trebinju i Gradskoj upravi uvijek su imali razumijevanja prema njemu, i zahvalio im se na tome.

I za kraj, sa našim čitaocima podijelio je jednu anegdotu: „Ovdje se ne kradu knjige, a Beogradski sajam je poznat po krađama knjiga. Došao momak sa djevojkom, ukrade knjigu i stavi je u džep, ali ga ja stignem i uzmem mu knjigu krišom. I poslije nekoliko on se pohvali djevojci kako je uzeo knjigu, hvata se po džepu i vidi nema mu knjige. I ono u fazonu pa gdje mi je knjiga, a ja sa njom po glavi. Evo ti knjigu“, završava kroz osmijeh Dule svoju priču za „Leutar“.

Leutar / Foto Ж.М.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.