
Razmišljali smo koji naslov da damo našoj priči. Najkraće je najbolje, svi ga znamo kao Duleta. Njega možemo sresti gotovo svaki dan kako na šetalištu pod trebinjskim platanima prodaje knjige. U rat je otišao sa osamnaest godina, a iz njega izašao kao borac I kategorije i ratni vojni invalid. Poslije rata u svijet knjige je ušao sasvim slučajno, nakon što je u poslijeratnim godinama bio bez posla, a trebalo je živjeti. Put ga je, priča za „Leutar“, odveo najprije u Budvu, pa u Beograd. U Trebinju prodaje knjige više od sedam godina. Već dvadeset godina ne propušta nijedan sajam knjiga u regionu.
Sa sjetom se prisjeća perioda kada je tek počeo da prodaje knjige. Bilo je to na Trgu pjesnika u Budvi.

„Slučajno sam počeo da se bavim prodajom knjiga. U nedostatku posla, poslije rata otišao sam 1998. godine sa svojim rođakom u Budvu kod prijatelja koji su imali izdavačku kuću u Podgorici. Tu sam se zadržao do 2005. godine. Radomir Uljarević je bio direktor Oktoiha i urednik manifestacije Budvanski trg pjesnika. Tu su svaku noć dolazili gostovali, pričali o svojim knjigama, recitovali poznati pisci i pjesnici. Između ostalih tu su govorili Bećković, Momo Kapor, Emir Kusturica, Rajko Petrov Nogo“, kaže. Nekoliko godina radio bi ljeti u Budvi, a zimi prodavao knjige u Trebinju.

„U Beograd sam otišao nekim drugim poslom, ali sam i dalje radio sa knjigama kada su bili sajmovi. Poslije dvije godine, 2007. godine vratio sam se iz Beograda, pa otišao u Igalo i tamo radio u knjižari još dvije godine. Od 2011. prodajem stalno u Trebinju. Pored ovoga, prodavao sam na skoro svim međunarodnim sajmovima u regionu, desetak beogradskih sajmova, tri banjalučka sajma, četiri sarajevska sajma, dva podgorička, Novogodišnji vašar u Beogradu. Dugi niz godina radio sam za Novu knjigu kod Predraga Uljarevića, koja je sada rame uz rame sa Lagunom i Vulkanom.“, priča Dule.
Na njegovom štandu u Trebinju ima svega. Od lokalnih pisaca do svjetskih bestselera. Kaže da nema pravila koje se knjige više traže i čitaju, ali ističe da žene češće kupuju od muškaraca.
Pored prodaje knjiga Dule voli puno i da čita. Prije je čitao i šezdesetak knjiga godišnje, dok u zadnje vrijeme „tek“ dvadesetak.
„Mnogo volim da čitam, mada u posljednje vrijeme malo manje, pada mi koncentracija“, objašnjava.

Dule ističe da bez obzira ko je bio na vlasti svih ovih godina u Gradu Trebinju i Gradskoj upravi uvijek su imali razumijevanja prema njemu, i zahvalio im se na tome.
I za kraj, sa našim čitaocima podijelio je jednu anegdotu: „Ovdje se ne kradu knjige, a Beogradski sajam je poznat po krađama knjiga. Došao momak sa djevojkom, ukrade knjigu i stavi je u džep, ali ga ja stignem i uzmem mu knjigu krišom. I poslije nekoliko on se pohvali djevojci kako je uzeo knjigu, hvata se po džepu i vidi nema mu knjige. I ono u fazonu pa gdje mi je knjiga, a ja sa njom po glavi. Evo ti knjigu“, završava kroz osmijeh Dule svoju priču za „Leutar“.
Leutar / Foto Ж.М.
Be the first to comment