Veče poezije Željka Sulavera

Promocija zbirke poezije „Srećokopi“ autora Željka Sulavera održana je u Narodnoj biblioteci Trebinje. Ovom prilikom trebinjska biblioteka je bila premala za sve one koji su došli da čuju stihove pjesnika koji već više od 20 godina živi i radi u Edmontonu u Kanadi.
Iako je daleko od svog zavičaja, Sulaverovom poezijom preovladavaju teme vezane za Hercegovinu i on joj se uvijek rado vraća u svojim strofama. Publici je stvaralaštvo približila njegova profesorica srpskog jezika i književnosti i recenzent zbirke, Olgica Cice, a domaćin večeri bio je pjesnik, Novica Telebak. U programu su učestvovali i učenici Muzičke škole Trebinje.

Olgica Cice je Sulaverovu poeziju nazvala „Dnevnik iseljenika ili putnika“, a u recenziji ističe njegov dar: „Govorim o talentu. Talenat je kao voda, uvijek nađe sebi put. Talenat je kao vulkan, otvori svoje grotlo i izlije usijanje. Otisnuvši se iz male sredine, Sulaver je upijao i učio sve što je bilo moguće. Naučio je da dođe do riječi i stvori lijepu građevinu koja odiše ljubavlju, odanošću, pamćenjem. Daleko od svojih korijena koji su ga iznjedrili, paralelno sa svojim izgrađenim i osmišljenim životom, sa novom geografijom i arhitekturom, jezikom, kulturom, srećnom porodicom, Sulaver i dalje živi svoju Hercegovinu, taj kamen, ljude, kuće, vode, voćnjake, livade, brige. U svojoj udobnoj sobi ništa nije zaboravio…“


Najveće oduševljene u publici izazvale su pjesme iz ciklusa „Jedno slovo, jedna pjesma“ jer u njima sve riječi počinju istim slovom što iziskiva veliki trud i dobro poznavanje jezika pri pisanju ovakvih stihova. Tako u prvoj strofi pjesme „Dobrota“ Sulaver kaže:
„Dobro dobrim daleko dobaci
dobro dijete dobrodušan deka,
dosta držim da dobrota dođe
dugom danu dužnik dovijeka“

U razgovoru za Leutar.net Sulaver je objasnio šta za njega znači poezija: „ To je po meni pretakanje slika u riječi jer nemam afinitete za slikanje, pa sam se odlučio za riječi. Riječi su te sa kojima se odavno igram i uvijek sam nešto piskarao“. Ovaj pjesnik koji radi u Kanadi kao dizajner u mašinskoj industriji kaže kako voli da koristi srpski jezik što više i trenira ga pisanjem poezije. Ističe da je vrlo interesantno kako čovjek brzo zaboravlja jezik ako ga ne koristi. Voli da stvara i nove riječi, uglavnom kovanice u što su se uvjerili sinoć svi koji su došli u Narodnu biblioteku.

A.V. / Leutar 

 29 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.