Slobodno novinarstvo neće preživjeti?

Rijetke su knjige koje istovremeno plijene aktuelnošću teme, briljantnom argumentacijom, intelektualnim šarmom i blistavim spisateljskim darom. A upravo takva je knjiga Slobodana Reljića „Kriza medija i mediji krize“, koja se pojavila u izdanju beogradskog „Službenog glasnika“.

Slobodanu Reljiću, dugogodišnjem novinaru, uredniku NIN-a sa najdužim stažom, danas profesoru Učiteljskog fakulteta u Beogradu, pošlo je za rukom da majstorski objasni istoriju novinarstva unajmljenog u „medijskoj industriji“ i njegovu transformaciju u „industriju svijesti“ (Encesberger).

U šest poglavlja obimne knjige (460 strana) autor vješto vodi čitaoca kroz metamorfoze moći kapitalizma i (ne)moći demokratije (prelazak sa vladanja na manipulisanje), posebno objašnjavajući kako je antiintelektualizam postao moć, a novinarstvo „trgovina otrovom na veliko“. Argumenti na kojima Reljić zasniva i brani svoje teze ne ostavljaju čitaoca u dilemi: „biznismen je svuda; on puni kofere političkih partija; on je vlasnik ili kontroliše uticajne novine ili agencije masovne kulture; on sedi u upravnim odborima univerziteta i škola; on pokreće i finansira kulturna događanja; njegov glas dominira u svim sobama gde se donose realne odluke“ (Hofstadter). Zamašna literatura koju je autor koristio (oko 400 izvora) pomoći će čitaocu da proširi uvid u problematiku i razriješi vlastite dileme. Taj autorov napor je vrijedan pažnje.

Studenti novinarstva, kojima bi se ovo štivo trebalo toplo preporučiti, ako ne i učiniti obaveznim, naći će u ovoj knjizi ne samo indeks relevantnih autora iz oblasti novinarstva, nego i autoriteta iz mnogih društvenih disciplina, čija razmišljanja o ulozi medija prosto fasciniraju. Tako će autor na jednom mjestu citirati Balzaka,  koji je u svojoj knjizi „Izgubljene iluzije“ zapisao: „Novine umesto da vrše sveštenu službu, postale su sredstvo političkih stranaka, od sredstva pretvorile su se u trgovinu; i, kao i svaka trgovina, nemaju ni vere ni zakona… List više ne postoji da prosvećuje, nego da laska raznim razmišljanjima. I zato će svi listovi, u jednom određenom vremenu, postati podli, dvolični, bestidni, lažljivi, razbojnički, oni će ubijati ideje, sisteme, ljude, i samim tim će napredovati. Koristiće se preimućstvima svih razumnih bića: zlo će činiti, a niko neće biti kriv za to…“

Objašnjavajući u posljednjem poglavlju funkcionisanje pojednostavljenog mehanizma usmjeravanja i harmonizovanja  interesa velikog biznisa Imperije, političkih interesa Imperije i ciljeva korporativne medijske industrije, autor će zaključiti da je „model slobodnog novinarstva kakav danas poznajemo u temelju ugrožen“ i da takav kakav je neće preživjeti. Jetko će zaključiti: kuknjava novinara danas zvuči kao glas prevarenih prostitutki.

A čitaocu, koji uspije da dublje zaroni u meandre briljantne Reljićeve analize, neće biti teško da zaključi da su slobodno novinarstvo uništili isti oni koji uništavaju nacionalne ekonomije, međunarodnu pravdu, nacionalne kulture, prirodu, vazdušni omotač, zdravlje, porodicu i čovjeka!

Branko Perić, sudija Suda BiH, napisao je prikaz knjige Dr Slobodana Reljića  “Kriza medija i mediji krize“,  u izdanju JP Službeni glasnik, Beograd, 2013

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.