Perlice, niti, šareni kamenčići, materijali poput čipke, satena i slično, često ostanu tek predmeti ponekad ili nikad upotrijebljeni. Stvari koje skupljaju prašinu. Međutim, kad se nađe neko ko u njima prepozna više od običnosti, onda nastaju unikatni komadi nakita. Vješto spojeni, rađeni ručno i sa mnogo ljubavi pravi su dokaz da se od, uslovno rečeno ničega, može napraviti sve i svašta, ukoliko postoje ideja i volja.
S posebnim žarom ovakve materijale iz fioka je, prije sedam godina, izvukla naša sugrađanka Olja Dabić. Bila je to njena potrebe da se kreativno izrazi. Priču je započela broševima. U međuvremenu se preorijentisala na nakit. Danas iza sebe ima čitave kolekcije ogrlica i minđuša pod zajedničkim imenom „Naš kaleidoskop“, kako je odlučila da nazove svoje šarene stakliće od kojih stvara prava umjetnička djela.
Rukotvorine prodaje isključivo preko fejsbuka i instagrama. Do sada su njeni unikatni komadi stigli i do Sankt Peterburga, Kube, Las Vegasa… A sve je počelo kao hobi.
„U početku, kao i svaki hobi, cilj je da to samo opstane neko vrijeme. Onda je cilj da prikupite što više materijala, jer se tada javljaju i nove ideje. Tako sam od broševa prešla na nakit. Moj sljedeći cilj je bio da odem na apsolventsku ekskurziju u Rusiju od novca zarađenog iz hobija, što sam i uspjela. A kasnije, ostvarivši zadato, to je bio pokazatelj da moram da se borim da i dalje trajem. Naravno, novac koji zaradim nije neka velika cifra, ali je svakako dovoljna za razvijanje drugih ideje, da svaki mjesec ostvarim neku novu želju ili da mi ponekad plati kiriju i režije“, uz smijeh pojašnjava ova dvadeset sedmogodišnja djevojka, po zanimanju diplomirani prostorni planer.
Za sebe kaže da je oduvijek voljela da istražuje svoju kreativnu stranu ličnosti, te da je znala da će studirati nešto posve drugačije od svojih vršnjaka. Nakon srednje ekonomske škole u Trebinju, upisuje PMF u Banjaluci, odsjek za prostorno planiranje, a kasnije i master studije u Novom Sadu. Za sve vrijeme studiranja, radi sebe, ali i dopune budžeta, hobi je razvijala i unaprijedila do te mjere da može pristojno da zaradi. Iako je zaposlena u struci, nakon posla prostornog planera, njen radni dan se ne završava. Slijedi novi posao, kreativni rad koji joj pričinjava pravu relaksaciju.
„Kad dođem sa posla odrađujem porudžbine i pravim nove komade nakita, i to mi je istinski odmor. Za sve što radim i sada me drži ljubav, moja najveća motivacija i pokretač. Kad se nešto zaista voli onda to možete raditi vremenski dosta dugo, a da vam nikada ne dosadi i da vas ne umori. Neke jednostavne stvari mogu da napravim brzo, dok mi za neke komade treba i po tri dana, ako je potrebno lakiranje i sušenje. Takođe, komadi koji se prave od sitnih perli su jako zahtjevni, jer svaku perlu ušivam ručno, pa to zna da potraje do kasno u noć. Zarada mi nije prioritet, ali jeste mogućnost da se ideja razvija u nešto veće i ozbiljnije. Novac uslovljava marketing, ambalažu i slično, ali svakako ne može biti pokretač jedne kreativne ideje koja proistekne iz moje glave“.
Ova mlada dama, i sama ljubitelj bižuterije, izrađuje sve vrste nakita. Ističe da najviše voli da se posveti ogrlicama, koje su ujedno bile prvi komadi njene kaleidoskop priče.
„Pravim ih i sada sa posebnom emocijom. To su oni modeli koji su uvijek moderni i nosivi. Postoje, naravno, neki sezonski trendovi, koji budu i prođu, ali ti komadi koje i danas pravim su možda najbolji dokaz da ono što napravim ima svoju čar i notu koja omogućuje da kaleidoskop traje ovako dugo. Srećna sam i što inspiracije uvijek imam, čak i u zalihama, s obzirom da ponekad fizički i vremenski ne mogu da realizujem sve što mi padne na um“, kaže ova vlasnica na stotine unikatnih lančića, minđuša i narukvica.
Da bi ih toliko napravila i da bi bili kvalitetni, morala je da nauči i brojne detalje oko njihove izrade. U tome joj je najviše pomoglo istraživanje putem interneta. Ali, bez njene mašte i želje, ničega od kaleidoskop nakita ne bi ni bilo. Zato ne iznenađuje da je ono čemu se posveti jedinstveno i neponovljivo.
„Pojedine komade nakita pravim slične, ali nikada identične. Nijanse su u pitanju. Promijenim uvijek neki detalj, pa makar bile dvije perle. Trudim se da ovo što radim ne bude neka serijska proizvodnja, već da svemu dam izvjesnu dozu šarma i elegancije kako bi sve što pravim imalo neku svoju priču i težinu. Mogu slobodno reći da je uglavnom riječ o unikatnom i ručno rađenom nakitu. Moram ponekad ispoštovati i ono što mi diktira tražnja, mada nastojim da i tada dam notu nečeg svog i prepoznatljivog. Kolekcije izbacujem otprilike jednom do dva puta godišnje. Ima ih mnogo da ih više ni sama ne mogu popamtiti. Uglavnom se trudim da sortiram nakit po grupama koje bi posjetiocu moje fejsbuk stranice olakšale da nađe odgovarajući komad za sebe“, priča ova Hercegovka, dosljedna cilju da svaki komad nakita zadrži izvjesnu originalnost, iako čitave kolekcije izrađuje sama.
Olja se sjeća da joj je u početku predstavljalo problem pronaći materijal i sve neophodno za rad. Danas su stvari drugačije, jer kako kaže, samo u Banjaluci postoje četiri velike radnje sa svim potrepštinama. Na njoj je samo da se prepusti i ideje realizuje.
„Sama činjenica da moja ideja traje ovako dugo mnogo mi znači i motiviše me da istrajem. Takođe, i kad mi neko da potvrdan odgovor, onda znam da ono što radim vrijedi i da ima smisla što sam u svaki komad nakita utkala dio sebe. Vrijeme, kako više odmiče, dokaz je da inspiracija postaje bogatija i veća, što me mnogo raduje“.
Ova inovativna dama kaže da se u našoj sredini može pristojno živjeti i od hobija, uz uslov da proizvode plasirate na strano tržište. Na pitanje da li je razmišljala i da nakit brendira, te tako napravi novi iskorak na tržištu, odgovara da je potrebno mnogo toga da se posloži, što nije tako jednostavno.
„Ja sam ovu priču razvila do određenog nivoa. Da bi sve išlo još više treba mnogo i vremena i novca. Trenutno nisam u mogućnosti zbog drugih obaveza da se posvetim samo tome. Naravno, kod nas je i malo teže neke ideje realizovati, jer to zahtijeva odricanje od bilo kog drugog posla. Ja se još uvijek šetam između struke i hobija. Podjednako su mi drage obje strane, što naravno ne znači da se u jednom trenutku neću opredijeliti za onu koja mi osvoji više simpatija. Za sada sam zadovoljna. Naročito mi je drago što ljudi i sada prepoznaju moj rad i izdvajaju ga iz mase kao drugačiji i poseban. To mi daje snagu i vjeru da hobi još više razvijam. Iako sam prostorni planer, ne volim da planiram buduće korake. Neka stvari teku kao i do sada i biću presrećna!“
Priči započetoj na kafi sa prijateljima 2011. godine, Olja je, do danas, dala jednu novu dimenziju. Potpuno sama proizvela je kolekciju nakita, a radove pod sinonimom „Naš kaleidoskop“ do sada je izlagala u Trebinju i na Pop art marketu u Banjaluci, te sarađivala sa umjetničkom galerijom u Mostaru i ekipom sajta kvART iz Novog Sada. Nema namjeru da odustane, pa je plejadi maštovitih ideja kreiranih u zadivljujuće komade nakita upravo pridružila i novu kolekciju ogrlica inspirisanih proljećem. Njeni najnoviji, kao i svi prethodni modeli pokazuju da se od prvobitnog cilja da samo opstane neko vrijeme, zahvaljujući konstantnom usavršavanju i želji, može postići mnogo i više, te od hobija razviti posao za koji se živi.
Među hobijima i fotografija i šivenje
„U porodici sam jedina koja ima ovakav hobi, mada je baka prije šila i bavila se vezom, pa sam možda od nje naslijedila dar i za to. Prije mjesec dana sam završila kurs krojenja, tako da je to još jedna ljubav koja se polako rađa. Inače, moja prva ljubav je fotografija, kojom se bavim od srednje škole. To poznavanje materije mi omogućava da sama fotografišem sve radove, fotografije obradim i pokušam da ih na najbolji način predstavim budućem kupcu. One daju još jednu notu prepoznatljivosti kaleidoskop nakitu. Kao i fotografije, i logo i kartice sam sama osmislila. To je ujedno sastavni dio ako mislite da razvijate neki brend. Kad se spoje dvije stvari koje volite onda se dobije jedna lijepa cjelina. Želja mi je da se ozbiljnije posvetim i grafičkom dizajnu, još jednoj oblasti koja i te kako zaokuplja moju pažnju“, kazala je Olja.
Ručni rad se slabo cijeni
„Generalno gledajući mi smo jedno apsurdno društvo koje ne cijeni sve ono što je normalno i lijepo. Tako je sa cijelom domaćom proizvodnjom, a o ručnim radovima da i ne govorim. Nažalost, ručni rad nije na cijeni. Evo konkretno Trebinje, kao grad koji se trudi da bude turistički, mogao bi da obezbijedi prostor u kojem bi kreativci mogli da prodaju radove, te da se na taj način promoviše i grad i njegovi sugrađani. Mogli bi se češće organizovati razni sajmovi kreativaca i noćni bazari, čime bi se mnoge stvari mogle i te kako promijeniti. Mnogo je ljudi sa izuzetnim talentima, a svoje ideje nemaju gdje da predstave ili od njih da zarade“, rekla je Olja.
Nakit redovno stiže u Trebinje
„Imam dosta mušterija iz Trebinja kojima šaljem nakit. S obzirom da nakit naruče preko interneta, posebno me raduje kad mi kažu da su uživo još zadovoljniji. Kad na nekome ugledam mojih ruku djelo, osjećam se zaista ponosno. Neko je prepoznao moj rad i kombinuje ga uz svoje odjevne kombinacije. Mislim da to mnogo govori. Uopšteno rečeno, drago mi je kad ljudi nose ručne radove. Pored hrpe kineskih proizvoda kojima smo zatrpani, divno je kad se opredijele za domaći proizvod koji je napravio njihov sugrađanin ili državljanin. Iz tog razloga, pored svog, rado i ponosno nosim i nakit od kolega, jer je to prilika da ih promovišem“.
Maja Begenišić/Glas Trebinja
Be the first to comment