U Trebinju će u nedjelju 29. oktobra biti svečano otkriven spomenik Aleksandru Masleši, najmlađem poginulom borcu Trebinjske brigade Vojske Republike Srpske.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Činu otkrivanja spomenika prethodiće parastos u trebinjskom Sabornom hramu. Otkrivanje spomenika ispred stadiona malih sportova koji nosi ime ovog heroja, u naselju Bregovi zakazano je za 11.00 časova.
Biografija Aleksandra Masleše
Aleksandar Masleša, osamnaestogodišnji mladić je najmlađi poginuli borac Trebinjske brigade, istinski heroj Dučićevog grada i neko sa kim se ponose svi Trebinjci i Hercegovci. Iako se o njegovom slavnom podvigu i hrabrosti u vremenima kada se branila otadžbina malo zna, on je ipak zauzeo posebno mjesto u srcima Trebinjaca i svih onih koji su ga poznavali. Bio je dijete. Aleksandar, otac mu Drago, majka Ljubica i sestra Aleksandra su do 1991 živili u Dubrovniku. Aco je bio vrhunski džudista i iza sebe imao pet pojaseva i veliki broj medalja i diploma. O njemu su tada pisali mnogi mediji u Dubrovniku ali nažalost ratni sukobi, njega i njegovu familiju „dovode“ u Trebinje.
Nakon drugoga razreda srednje škole ovaj borac bez mane i straha sa svojih 16 godina avgusta 1993. dobrovoljno odlazi na prve linije i zajedno sa veličanstvenom, a kako neki kažu, i zlatim slovima ispisanom Bobanskom četom, kreće u borbu za slobodu srpskoga naroda i naše otadžbine. Iste godine je lakše ranjen na Ročištima iznad Poljica (Popovo polje). Znao je više o vojsci, nego oni vojnici koji su generacijski bili stariji od njega. Sve do poziva da se javi u vojsku 11.10.1994. u Han Pijesak on je bio pripadnik Bobanske čete u kojoj je bio miljenik svih saboraca. Nakon toga poziva u vojsku, Aleksandar je bio strašno ljut i razočaran jer je on već neko vrijeme bio na prvim linijama ratišta. Vojvoda Vidaković mu je dao odsustvo kako bi se pripremio za Vojsku i Aleksandar odlazi iz Trebinja kod svoje babe na planinu u Crnu Goru. Na planini je preko radija čuo da je njegov prijatelj Jovo Кolak poginuo. Tada pješke silazi sa planine do Nikšića i auto-stopom dolazi Jovu na sahranu. U isto vrijeme se Bobanska četa se spremala da ide i preuzme položaje na Borcima poviše Кonjica.
Aco se pridružuje njima i kreću oko 20.10.1994. „Ne idi pred kasarnu! Idem sa njima i biće šta bude“ rekao je tada Aleksanadar svojoj majci. Ljubica nije otišla pred kasarnu i ne sluteći da će to biti poslednji Aleksandrov odlazak na ratište. Nekoliko dana nakon toga na Кrstovdan 27.09.1994. od iste granate ginu vojvoda Nedeljko Vidaković, kapetan Dragan Slijepčević, major Ljubiša Popović a u istom rovu je Aleksandar teško ranjen, i hitno prebačen helikopterom za Podgoricu. Prilikom pada granate Vojvoda Neđo se bacio preko Aca i isti geler je Vojvodu usmrtio, a Aca ranio. Posle 16 dana kome on se budi i doktor Pero Lompar mu radi operaciju koja je trajala šest sati. Operacija je uspješno izvršena i bila je samo jedna u nizu. Nakon toga početkom decembra, Aleksandar je prebačen na Vojno-medicinsku akademiju u Beograd, radi daljeg liječenja. Inače jedan od razloga za slanje na VMA je i to što je Aco ostao bez oka, te se na VMA trebala uraditi estetska operacija. Helikopterom MUP-a Crne Gore ga prebacuju na VMA u Beograd. Nakon što je helikopter sletio ispred bolnice u Podgorici i u njega ubačen Aco je javljeno da ne može da krene zbog nevremena na Maganiku. Aco je na ledu i minusu bio više od jednog sata, tu se prehladio i nastaju dalji problemi. Na VMA su mu urađene tri operacije, dvije su bile uspješne, a treća… kraj mladog života.
Toga 16 januara 1994. je napustio ovaj svijet i preselio se kod Gospoda Boga koji ga je i kao mnoge druge odabrane prizvao sebi, očito je Bogu bio preči. Mi grešni na zemlji smo ostali bez borca anđeoskoga lika, a Bog je dobio bogougodnog Aleksandra Maslešu. Mnogo je onih koji zaslužuju priznanja i nagrade, ali lik i djelo Aleksandra Masleše zaslužuju jedno, a to je poštovanje. Od prije par godina Stadion malih sportova u trebinjskom naselju Bregovi nosi ime „Aleksandar Masleša“. Ovaj mladi ratnik je već opjevan i uz gusle u nekolike epske pjesme!
Neka živi i neka se spominje ime Aleksandra Masleše!
Be the first to comment