Kada je prije 17 godina iz Trebinja kretala na studije u Novi Sad, Sandra Dedijer nije ni slutila da će Fakultet tehničkih nauka postati adresa na kojoj će graditi budućnost. Spremna na sate učenja i odricanja tokom pet godina integrisanih master studija, datih u roku, iako zvuči kao filmska priča, neko je prepoznao i vrednovao. Od brucoša do doktora tehničkih nauka na Departmanu za Grafičko inženjerstvo i dizajn, Sandra je danas docent na svom odsjeku, a nastavu drži na tri predmeta.
Kako kaže, kad je upisivala fakultet, radilo se o izuzetno mladom i Departmanu u razvoju. Profil te struke, objašnjava, krajem devedestih godina postojao je jedino u Zagrebu, zbog čega se javila potreba na teritoriji Srbije i BIH za takvom profesijom.
„Sa Fakulteta tehničkih nauka došli su na ideju da osnuju takav Departman. Profesor Dragoljub Novaković, danas šef Departmana i katedre za Grafičko inženjerstvo i dizajn, bio je jedan od ključnih osoba za razvoj ovog odsjeka. Praktično ga je podigao na noge u saradnji sa kolegama i tadašnjim dekanom, i uz podršku cjelokupne institucije. Departman se brzo razvijao i danas predstavlja jedan od vodećih u regionu u toj oblasti. Dobro je opremljen laboratorijama. Studentima su omogućene praktične vježbe i vrhunska nastava. Iz sopstvenog iskustva, prvo kao student, a potom i sa druge strane katedre, učestvovala sam u njegovom razvoju zajedno sa ostalim kolegama, na šta sam, iskreno, veoma ponosna“.
Departman za Grafičko inženjerstvo i dizajn, na kojem je danas zaposlena, osnovan je 1999. godine. Sandra je studije upisala 2000. godine, kao druga generacija tog odsjeka. Diplomirala je 2006. godine i na tom Departmanu ostala da radi kao nastavni kadar.
Iako je sve vrijeme studiranja imala prosjek 9.7. i bila među najboljim studentima svoje generacije, kada joj je ponuđeno da ostane kao asistent, priznaje, bila je iznenađena.
„Iznenadila sam se jer nisam vjerovala da nešto takvo može da se desi. Ali moto našeg Departmana je da se zapošljavaju ljudi po zaslugama, a ne po drugim kriterijima. Kao neko ko je iz Trebinja studirao u Novom Sadu, nisam imala nikakvih veza niti poznanstava. Sve sam ostvarila na osnovu svog znanja i truda. Imala sam sreću da naiđem na takvu instituciju gdje se kvalitet prepoznaje i gdje su ljudi spremni da taj kvalitet, rad i trud nagrade. Zato se i nisam dvoumila kada su mi ukazani prilika i povjerenje. Predstavljalo je izazov i bila je to definitivno prilika koja se ne propušta!“
Sandra kaže da izuzev svom zalaganju, mnogo duguje i profesoru Dragoljubu Novakoviću.
„On je uvijek imao dobru filozofiju. Htio je da oni koji će ga naslijediti i u čijim rukama će ostaviti to što je izgradio, budu upravo kadrovi koji potiču sa tog fakulteta, koji su završili i prošli čitav edukativni proces na samom Departmanu. Njegova ideja uvijek je bila da ljude koji vrijede i žele da rade, a pritom su zainteresovani i za naučno – istraživački rad, zadrži na fakultetu. Da najbolji nastave tu tradiciju i stvaraju buduće, još bolje kadrove“.
Od, prvobitno studenta demonstratora, potom šestogodišnjeg iskustva asistenta, te od 2012. godine kada je doktorirala, docenta na Departmanu, ova trideset pedogodišnjakinja objavila je i nekoliko naučnih radova, udžbenik, te praktikume za nastavu. Recenzent je u časopisima „Journal of imaging science and technology“, „Journal of Graphic engineering and design“ i „Zbornik radova Fakulteta tehničkih nauka“. Aktivno učestvuje u promociji nauke na manifestaciji „Noć istraživača“ (2013. i 2015.), te Festivalu nauke (od 2013. do 2017.) u okviru novosadskog Univerziteta. Zadužena je i za promociju Departmana kroz radionice namijenjene budućim studentima.
Bavljenje naučno-istraživačkim radom za Sandru je prilično inspirativno. Međutim, kako tvrdi, rad sa studentima i dalje predstavlja najljepšu stranu poziva.
„Tu sam se istinski pronašla i to je razlog zbog koga sam tu gdje sam. Volim da radim s mladima, prenosim znanje, a spoznaja da sam doprinijela nečijem razvoju teško da može da se mjeri sa nečim drugim. Uvijek me obraduje kada neko od mojih studenata postane moj kolega“.
Fakultet na koji je zakoračila, sa još nejasnim ambicijama jednog brucoša, omogućio joj je stručno usavršavanje i van Novog Sada. Od Hrvatske, Slovenije, Češke, Poljske, Bugarske, Rumunije, Slovačke do Njemačke, zemljama sa kojima Departman njeguje izuzetnu saradnju. Redovno sa studentima i kolegama učestvuje i na mnogim međunarodnim konferencijama i projektima, među kojima je nezaobilazan najveći Sajam grafičke industrije na teritoriji Evrope, DRUPA u Dizeldorfu.
Sandra se rado odazvala pozivu da i u Trebinju, rodnom gradu, predstavi novosadski Univerzitet, u okviru naučne konferencije „IRMES 2017.“ održane početkom septembra na Fakultetu za proizvodnju i menadžment. Govoreći na temu „Upotreba modernih informativnih tehnologija u edukativnom procesu grafičkih inženjera i dizajnera“, ova uspješna Trebinjka pojasnila je koliko je obrazovni proces neophodno obogatiti modernim tehnologijama.
„Rad predstavlja segment istraživanja koji sa kolegama više godina razvijamo i provodimo na Departmanu za Grafičko inženjerstvo i dizajn. Akcenat je na uvođenju modernih tehnologija u obrazovni sistem, modelima koji su odavno zastupljeni u svijetu i na našem fakultetu. Pokušali smo da objasnimo da je bez savremene informacione tehnologije više nemoguće učiti buduće naraštaje“, ističe ova profesorica sa decenijom staža, a samim tim i više nego jasnom percepcijom kako studentima približiti materiju.
I premda je Sandrin trud prepoznat, ostaje pitanje koliko se danas vrednuje naučni rad? Njeno mišljenje je da još uvijek nije na zavidnom nivou, ali polako dobija na značaju.
„Moramo biti svjesni gdje živimo. Iako se posljednjih godina prilično radi na popularizaciji nauke u Srbiji i prepoznaju njene vrijednosti, još sve ide sporije nego što bi trebalo. Ipak, bez obzira na takvo stanje nemam namjeru da se otisnem u inostranstvo. Volim Srbiju i generalno ove naše prostore. Nikad ne reci nikad, ali za sada sam zadovoljna i ostajem ovdje!“
Nagrada za doprinos nastavi
Sandri Dedijer, 2013. godine dodijeljena je nagrada „Momo Novković“ za izuzetan rad u nastavi i edukaciji studenata. Riječ je o priznanju koje se svake godine dodjeljuje na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, potaknutom na osnovu nezavisne ankete završnih studenata na teritoriji Srbije. Popunjavajući upitnik prilikom preuzimanja diplome, odgovora se i na pitanje: koji od asistenata je najviše uticao na njihov budući život? Te godine Sandra je imala najveći broj glasova. Malo prije uručenja nagrade izabrana je za docenta. Inače, Momo Novaković bio je asistent na FTN-u, na Departmanu za matematiku. Kada je tragično nastradao na poslovnom putu, njemu u čast, osnovana je Fondacija iz koje se nagrađuju talentovani studenti i zaposleni na fakultetu, za doprinos u radu sa studentima.
Za džeparac na Egzit
Kao redovan i student sa visokim prosjekom ocjena, Sandra je imala dvije stipendije. Jednu iz Republike Srpske, za studente koji studiraju ono čega nema na teritoriji RS, a drugu od Ministarstva nauke i prosvjete Srbije, na osnovu prosjeka. Iako na budžetu, sve vrijeme studiranja provela je u poznatom novosadskom studentskom domu „Slobodan Bajić“. Ističe da nije riječ o najelitnijem, ali jeste o njoj najdražem domu. Da joj je, kako tvrdi, to najbolji period života, govori podatak da je kao student sa izuzetnim kvalifikacijama, odbila ponudu da pređe u dom bolje kategorije. Uz stipendije, tri godine zaredom radila je i na Egzitu. Kaže, džeparac je to za koji je vrijedilo pomučiti se!
Novi Sad drugi dom
Osim u mom Trebinju, imam prijatelje i u Novom Sadu među kolegama i van fakulteta. Često provodimo vrijeme u šetnjama po Fruškoj Gori. Ta vrsta „alpinizma“ moja je duhovna relaksacija. Petrovaradinska tvrđava, bioskop, pozorište, knjige, sport, jednostavan život i prijatelji, čine da se u Novom Sadu osjećam kao svoja na svome. Uporedo, konstantno sam u prilici da se stručno usavršavam, što je jako važno u mom poslu. I još nešto, meni izuzetno važno i što me raduje, je sve veći broj Trebinjaca koji se upisuju na FTN. Novi Sad postaje popularan i kao studenstki grad. Radujem se mojim sugrađanima, ali za ocjenu nema protekcije!
Maja Begenišić/Glas Trebinja
Be the first to comment