Pero Zubac laureat Šantićevih večeri poezije

Nagrada Alekse Šantića u Mostar je dovela pjesnika nakon 12 godina i u njemu probudila brojne emocije, pa je s novinarima rado podijelio trenutke iz svoje rane mladosti

Dodjelom nagrade najpopularnijem pjesniku bivše Jugoslavije, Peri Zubcu, koji se svijetu predstavio poemom „Mostarske kiše“, u Narodnom pozorištu Mostar svečano su zatvorene 98 .Šantićeve večeri poezije, koje su se kroz sedam dana po prvi put nakon rata održale na području čitavog Mostara.

Nakon bogatog programa ispunjenog pjesničkim stihovima uz nastup zbora „Mostarske kiše“ i prikazanog isječka iz filma o „Aleksi“, upriličen je performans u kojem je mostarski glumac Bojan Beribaka glumio Aleksu Šantića dok piše stihove, a potom simbolično Šantićev šešir i štap uručio ovogodišnjem laureatu i višestruko nagrađenom pjesniku Peri Zubcu, kojem je tom prilikom svečano uručena i Šantićeva nagrada.

Nagrada Alekse Šantića u Mostar je dovela pjesnika nakon 12 godina i u njemu probudila brojne emocije, pa je s novinarima rado podijelio neke trenutke iz svoje rane mladosti, ali i svoga gledanja na današnji Mostar koji je daleko od onoga koji živi u njegovim sjećanjima.

– Bio sam 2005. godine ovdje, baš u Narodnom pozorištu i evo me sada, 2017. godine, kazao je Zubac, koji iz Novog Sada prati sva zbivanja u gradu za koji ga vežu uspomene iz mladosti. Putem medija i komunikacije sa svojim prijateljima, kako kaže, sve zna o situaciji u Mostaru.

– Ne sviđa mi se što još uvijek Mostar nije ono što je bio. Mislim, nikad više neće biti tih ljudi, nikad neće biti te atmosfere. No, važno je da se u Mostaru i dalje igra, da se i dalje pjeva, da se piše i da ipak bude programa u čitavoj gradu. Da ljudi s obje obale dolaze na te događaje, kazao je Zubac.

Prisjetio se svoga djetinjstva, vremena kad je igrao nogomet, druženja s legendarnim, Mišom Marićem, koji je, između ostalog, osnovao ansambl „Mostarske kiše“, ali i svoje platonske ljubavi iz istoimene pomene s kojom se proslavio.

Na pitanje novinara: „Šta kad bi trebao napisati još jednu strofu poeme Mostarske kiše“, rekao je da je to nemoguće, jer „ta je poema definitivno gotova“. Nove poeme u Mostaru, kako je kazao, treba da pišu neki novi klinci.

Porodična prepiska kneza Miloša Obrenovića i Kuća nesagorivih reči

U okviru manifestacije „Šantićeve večeri poezije“, u organizaciji Narodne biblioteke Nevesinje, u Gradskoj galeriji predstavljena dva naučna ostvarenja, knjige Tatjane Brzulović Stanisavljević „Porodična prepiska kneza Miloša Obrenovića“ i Dejana Ristića „Kuća nesagorivih reči“.

Tatjana Brzulović Stanisavljević je 2015. godine odbranila doktorsku disertciju pod nazivom Arhivska građa u privatnim zbirkama univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“ u Beogradu, osvrćući se na život i djelo kneza Miloša Obrenovića. Ovo je njeno drugo izdanje knjige i posvećeno je samo porodičnim prepiskama kneza sa najužim članovima porodice koja ga predstavlja u jednom potpuno novom svjetlu, kao blagonaklonog, brižnog i nježnog oca.

„Kuću nesagorivih reči“ je objavila Narodna biblioteka Srbije kao naučnu monografiju istaknutog istoričara, arhiviste i stručnjaka za zaštitu kulturnog nasljeđa Dejana Ristića.

Autor je posebnu pažnju posvetio djelimičnom stradanju nacionalnog fonda u Prvom i njegovom potpunom uništenju tokom Drugog svjetskog rata.

Agencije

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.