Udruženje Trebinjaca iz Švedske “Smokve su slatke, al’ Švedska je zakon” pokrenulo inicijativu da se podigne spomenik Božidaru

Udruženje Trebinjaca “Smokve su slatke, al’ Švedska je zakon” koji su početkom rata otišli iz Trebinja u Švedsku ovih dana je pokrenulo inicijativu da se u Malmeu izgradi spomenik Božidaru V. za kojeg kažu da je on najzaslužniji što su sačuvali živote, ali se i spasili bijede i siromaštva u Bosni i Hercegovini.

Ovo udruženje koje je osnovano prije 5 godina kada ih je prošla nostalgija za rodnim krajem i kada su napokon shvatili da im je Božidar pomogao u napredovanju u životu, odlučili su da mu u znak zahvalnosti podignu spomenik u prirodnoj veličini.

Većina članova ovog udruženja se prvih godina jedva snalazila sa socijalom, ali kada su počeli da nalaze poslove, njihov život se promijenio u život normalnih ljudi. Djeca su rasla, završila fakultete, počela raditi kao sav normalan svijet. Većina je kupila stanove, a svoje kuće po Trebinju nisu morali prodavati. Ovdje dolaze kada smokve sazriju, malo se po Dubroniku kupaju… jednom riječju – uživaju u životu! Kada im se ne dolazi u Trebinje, oni putuju po Evropi.

“Da sam ostala u Trebinju i da nas Božo nije lijepo ispratio kada smo odlazili autobusima, ja bih danas vjerovatno bila sirotinja, ovako slobodno mogu reći da sam bogata žena: imam divnog visokog plavog muža baš onako kako ja volim, imam troje divne djece, kuću na dva sprata, ja vozim svoje auto, a muž svoje, i hvala Bogu zdravlje nas super služi kad nešto i malo zapne imamo dovoljno novca da se liječimo svi.” – kaže jedna od bivših stanovnika Hrupjela.

“Ja dođem u Trebinje da napravim zube, najedem se Murovih ćevapa, sačekam smokve i trk nazad. Ne bih se ja ovdje više zadržavao. Ovdje živio u 20 kvadrata u Kršu, nisam imao helera, posla nigdje s’glave. Kada sam otišao u Malme, malo konobarisao, naučio da krečim. Sada sam bogat čovjek, nemam gdje u avliju ućerati Mercedesa. Parkiram ga dole na Glavnoj ulici, platim neku siću, 20-tak maraka dnevno. Ne znam kako bih to sebi mogao priuštiti da nisam otišao odavde”. – poručuje momak iz Krša!

Ovo udruženje će novčano pomoći i Udruženje Staraca RS, zato što ih to udruženje podsjeća (kada ih uhvati rijetka nostalgija) zašto su otišli i zašto se ne žele vraćati nazad!

Leutar.NET

(Ovo je tekst satiričnog sadržaja. Napisan je bez namjere da nekoga uvrijedi ili omalovaži.)

5 KOmentara

  1. I ako je sadrzaj imao namjeru da bude satirican trebalo je pokazati ipak obzira prema onima sto su ubijeni u Trebinju u vrijeme Bozidara V. Cak ni u satiri Trebinjci koji su protjerani ne bih mogli dizati spomenike srpskim ratnim zlocincima . Trebinje i Trebinjci srpske nacionalnosti bi se prvo trebali izvinuti svojim sugradjanima za sve ono sto je uradjeno 92…

    • Ja bi se možda i izvinuo, ali ne znam kome i zašto! Učesnik sam rata od prvog dana i nikome nikakvo zlo nisam nanio, prema nikome se loše ophodio tih nesretnih godina i što je najvažnije sačuvao sam sva prijateljstva koja sam imao i prije svega toga. Tekst jeste satiričan i najvećim dijelom tačan, Božidar nije osuđen za ratne zločine pred nijednim sudom i što se prije pomiriš sa tim biće ti lakše. Pozz.

  2. Mozda bi se i trebali izvinuti. Kada bi se onda, vodjeni tim primjerom, proporcionalno trebale iskupiti i ostale opstine u BiH, ne bi prezivilo vise od pola stanovnistva. Jer ako se tb Srbi trebaju izvinuti tb Bosnjacima, onda bi svi ostali trebali da minimalno izvrse harakiri zbog odnosa prema svojim manjinama.
    Tekst je satirican, ali itekako tacan u gomili slucajeva. Toliko likova koji su mirisali na propast, zatvor, alkoholizam, nisu mogli zavrsiti skolu ni pod razno, tamo su postali inzinjeri u Volvu, kao neki dzudisti, ozenili se, dobili funkcionalne familije kakve nikad nisu imali… i meni je iskreno drago zbog toga. Sad… sto ljudi nece da priznaju da je to tako jer su otisli iz ratom ugrozenog podrucja skoro netaknuti, to je druga stvar…
    Nekom rat, a nekome brat.

  3. I ja zivim u Svedskoj i sreo sam dosta tb muslimana od kojih sam licno cuo da im je cak Alija obezbjedio putne torbe kako bi izasli iz Trebinja.Ovo sto pisu je istina a sta mi Srbi koji smo jedva zivu glavu iznijeli iz Zenice ,nemam se nigdje ni vratiti jer mi je kuca zapaljena , stan otet , prespavam u hotelu u Doboju ,kada sam dolazio da zavrsavam licna dokumenta , moje familije je bilo preko hiljadu a sada tamo nema ni jednog .Kada mi je sestra dolazila da obidje tu sada rusevinu od kuce bila verbalno napadnuta pa je dozivjela slom zivaca.Ne da trebaju Bozidaru dici spomenik nego slatan spomenik.Srecem muslimane iz Prijedora koji dolaze normalno svojim kucama i niko ih ne dira pa se onda ja pitam jesmo li mi najblesaviji narod na ovoj planeti.Drago mi je procitati ovakvih vise clanaka pa pozdravljam redakciju Leutar.net.

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.