Nikada se više nije govorilo o zdravlju i nikada svijet nije bio bolesniji

Najnovija vijest glasi – dragi ljudi, slobodno jedite meso, nisu tačne doskorašnje tvrdnje da vegetarijanci duže žive! To samo znači da ćemo sada bez griže savjesti da raspaljujemo roštilj, ali i da ponosni pomodari koji su u međuvremenu postali obožavaoci svakovrsnog zrnevlja, mogu malo da se opuste i da odlože kljunove, kao i da ponovo počnu da koriste čačkalice za nabadanje malih sočnih zalogaja.

Ispostavlja se da u vezi sa hranom koju jedemo, i medijima koji nas pune najnovijim informacijama, postoji neki tajni plan o kome ništa ne znamo, ali je i laiku jasno da cijela ta furtutma sa „najnovijim istraživanjima“ služi, manje više, da nas sludi. Šta god da jedemo, slušali savjete iz medija ili ne, natjerani smo da neprestano mislimo o bolesti, o strahu, o smrti.

Čuveni glumac Entoni Hopkins je, međutim, dao savršen recept za srećan i zdrav život. „Niko od nas neće odavde otići živ, pa zato prestanite da sebe tretirate kao da ćete tu biti vječno. Jedite ukusnu hranu, šetajte na suncu, skočite u okean, budite blesavi, budite ljubazni i čudni, nemate vremena ni za šta drugo.“

Što se hrane tiče, ubjeđena sam da nas u tolikoj mjeri ne ubija ono što jedemo, nego ono što nas jede. Kao što se i u vrijeme posta lijepo kaže – mnogo je važnije šta iz usta izlazi, nego ono šta u njih ulazi. Slatke misli ne mogu da izazovu gorčinu.

Naše misli nas hrane, i goje, i od njih mršavimo, one mogu da nas truju, ali i da nas izliječe. Holesterol se dobija od stresa i nekretanja, želudac boli od sekiracije, a ne od ljute papričice, i pritisak nam skače od bijesa, ili od neizvijesnosti, i od straha da će nam skočiti pritisak jer smo jeli nešto slano. Poznato je da više jedemo kada smo nezadovoljni ili kada se osjećamo nevoljeno, kao što skoro i da uopšte ne osjećamo glad kada smo zaljubljeni.

Ukusna hrana i dobre misli, i biti malo lud, i malo čudan, jer zbilja, kao što kaže ser Hopkins, život prekratko traje, da bismo dopustili da nam mediji neprestano izdaju komandu „lezi, dig’ se, ustaj, sjedi!“

Piše: Mirjana Bobić Mojsilović

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.