NEBOJŠA VUKANOVIĆ – Prva decenija moje borbe sa sistemom

Ovih dana navršava se prva decenija moje otvorene borbe sa sistemom, mada ona iza očiju javnosti traje mnogo duže. Puno se toga prebacilo preko glave i teško je sve sumirati i staviti u jedan tekst. Malo je stvari koje su ostale nepromijenjene, a među njima je najupečatljivije stalno osporavanje i ismijavanje okoline, uporne tvrdnje da je moja borba suluda i iracionalna jer se uzaludno borim sa vjetrenjačama. Nije se promijenio ni entuzijazam, velika energija i istinska želja za korjenitim promjenama društva koja me svakog dana sve više motiviše i ispunjava uprkos brojnim iskušenjima, padovima, porazima i izdajama.

Još kao student bio sam poznat disident zbog čijih se nezgodnih pitanja i istupa dolazilo na predavanja i promocije, i koji je vodio otvorenu borbu sa profesorima i vlastima. Intezitet i način borbe nije se mijenjao ni kada sam bio profesor, farmer, fizički radnik, novinar, političar, kolumnista, savjetnik. Društvo i država u kojoj živimo je najsiromašnija i najnerazvijenija u Evropi i šire, rekorderi smo po procentu nezaposlenih, iseljenih, gladnih, nepismenih, što je pokazatelj da je borba protiv nakaradnog sistema ispravna i opravdana. Čudi me što sam u borbi često usamljen, i što ogromna većina podanički podržava i bez otpora prihvata sve anomalije i devijacije koje su nas dovele do dna.

Iza mene je više hiljada napisanih tekstova, televizijskih priloga, više stotina sati televizijskih duela i govora na javnim skupovima, desetine intervjua, više knjiga i autorskih izdanja, ali ni poslije decenije borbi još nisam napravio prvi korak, nisam dobio ni trunku legitimiteta niti neko najmanje javno priznanje. Iza mene je i desetak sudskih sporova koje vodim sa moćnicima i duševnim bolesnicima, ali i brojne nepravde koje sam ispravio. Iako lokalne subaše i nihove sinekure uporno pokušavaju da me omalovaže, ponize i diskredituju, činjenica je da sam pokrenuo mnoge procese, da su mnoge moje ideje, vizije i programi preuzete i kopirane, i da sam mnogima uspio nekako pomoći iako nikada nisam imao veliku moć i funkciju.

Ponosan sam na činjenicu da u proteklih 10 godina nije bilo nijednog Hercegovca i čovjeka koji mi se obratio i zatražio pomoć a da mu nisam izašao u susret, učinio sve u svojoj moći i sukobio se sa najmoćnijim boreći se za Pravdu i Red. Pomalo sam iznenađen činjenicom da tokom svih ovih godina, izvan veoma uskog kruga prijatelja, nikada niko u Hercegovini nije pitao kako sam niti pokušao na bilo koji način da pomogne, makar toplom riječi ili pravnim savjetom. Upravo me ta činjenica dodatno motiviše da istrajem u borbi za istinsku slobodu i pravdu kako bih pokazao da je, iako neravnopravna, borba apsolutno ispravna i pravedna.

Želim javno da se izvinim svima koji su zbog mene nažalost pretrpili mnoge neprijatnosti, imali probleme, potpuno nedužni bivali skrajnuti, šikanirani, suspendovani ili izbačeni sa posla. Nadam se da ću nekada biti u prilici da opravdam njihovo povjerenje i očekivanja, i da neće biti uzaludne neprijatnosti koje su od unutrašnjih okupatora doživjele neke meni veoma drage osobe i prijatelji.

Posebno bih se zahvalio svima koji su mi pružili podršku, i koji imaju razumjevanja za moje neobično ponašanje. Posebno moram da se zahvalim grupi mladih, intelektualno i moralno superiornih ljudi i istinskih prijatelja koji su 2014. godine bili na mojoj listi i ostali uz mene u teškim i turbulentnim vremenima. Takvi posebni ljudi danas su nažalost veoma rijetki, često i neprimjetni uprkos svojoj veličini, jer su morali da ustuknu i povuku se pred nalatom bahate bagre, ološa i raznog smeća koje u burnim vremenima oluje izbace na površinu. Upravo ti posebni, tihi, obrazovani, dragi i moralni su dokaz i motiv da se vrijedi boriti za bolje društvo i Čovjeka.

Na kraju se moram zahvaliti i svim onim lažnim prijateljima, kolegama i poznanicima koji su mi zabili nož u leđa za neki sitni ćar, okoristili se na izdaji i prodali me jer su me naučili važnoj životnoj lekciji. Puno sam griješio svih ovih godina, kao i svaki običan smrtnik koji pokušava nešto da uradi i promijeni, ali sam najveće životne greške napravio u trenutcima kada sam vjerovao ljudima.

Tokom 10 godina borbe pregrmilo se mnogo uvreda, fizičkih napada, poniženja, ali i 8 operativnih zahvata koje možda najbolje pokazuju kakve su koletarelane posledice, i koliko je trnovit put kojim se hodi. Koliko sam bio iskren u svojoj borbi i namjerama možda najbolje svjedoče Scile i Haribde kroz koje sam prošao ja, moja porodica i prijatelji, i zbog njih nemam namjeru da bilo koga ubjeđujem niti bilo šta pojašnjavam.

Hvala Bogu da sam iz svih iskušenja sam izašao živ, zdrav, još čvršći, uporniji i jači, spreman i motivisan za nove borbe i iskušenja do konačne pobjede, jer je poražen samo onaj koji odustane i ne bori se. Borba za bolje i pravednije društvo neprekidno se vodi u uređenoj Njemačkoj, Švedskoj, Švajcarskoj i Islandu, koji su od nas i brdovitog Balkana udaljeni više svjetlosnih godina, pa od borbe za uređenije i pravednije društvo ne treba odustati ni u budućim vremenima kada se i kod nas dogode korjenite i dugo čekane promjene sistema.

Nebojša Vukanović

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.