Ćutanje nije zlato

Da, da, samo govori. Ćutanje NIJE zlato! Ukoliko ti se dopada neka ženska, reci joj. Biće joj drago. Ili neće. Ali ti si svoj dio odradio. Rekao si ono što si mislio. Ukoliko zaista mrziš nekoga, reci mu. Možda ćeš ponekad upasti u nevolju zbog toga. U stvari, uglavnom ćeš upasti u nevolju zbog toga. Ali ćeš promijeniti nešto.

Svi smo mi ljudi. I svi smo ponekad slabi. I ja sam. Nekad uđem u kafić koji mrzim, samo zato što mi bude žao da odbijem gazdu koji kad ne radi mora da juri ljude po ulici da svrate. A možda je trebalo da mu kažem da mrzim to mjesto. To ću i učiniti prvom sljedećom prilikom. Možda će mi onda život biti bar malo podnošljiviji. Moramo svi početi da govorimo i prestati da se kisjelo smješkamo i prekinuti te okove koje nam nameće društvo. Otvoreno, direktno i iskreno. Кada bi sedam milijardi ljudi ustalo jednog dana i kada bi svako rekao šta ima, bez uvijanja, sjutra bi bio smak svijeta. Ali bi prekosjutra svijet opet bio dobro mjesto za početak novog života bez laži.

Reci. Govori. Zato što nas uče da je ćutanje zlato, zato i jesmo ovdje gdje jesmo. Tito je mrtav, ali nisu običaji. OZNA SVE DOZNA! Ozna je možda mrtva, ali neke druge službe sasvim dobro rade. Oni znaju sve, pa – što se plašiti? Ti već sada nemaš šta da izgubiš. Oni sve znaju o tebi. O meni. O svima. Obožavam Gugl. Poznaje me bolje od bilo koga ovdje. Poznaje pravog mene. Daje mi prave rezultate kad god tražim nešto. Gugl me zna. Ja tu ne mogu ništa da uradim. Ali mogu da kažem šta hoću. Nema više ono kao – ćuti, ne viči da je Tito ološ, čuće te neko. Danas ti čuju i misli. I baš zato nemaš čega da se bojiš. Кontaš?

Ako te već mrzi da dižeš revoluciju, onda makar učini sebi život podnošljivijim. Govori. To će uplašiti loše. Možda. Možda i neće. Ali moraš pokušati. I realno, kome je do dizanja revolucije kad imaš bitnijih briga, kao – kako ću preživjeti ovaj mjesec. Svaki mjesec moraš proučavati grafikone, gdje je skuplje, gdje je jeftinije, gdje ima nekog sumnjivog mljevenog mesa da napraviš musaku… Ne možeš samo da uđeš u radnju i kupiš nešto, a da pritom preživiš mjesec bez razmišljanja.

Odeš i kažeš javno nešto, iskreno, iz dna duše, izvučeš riječi kao „šljajm“ i onda te uhapse za ometanje javnog reda i mira. Uhapse te zato što vrijeđaš. A oni vrijeđaju. Кazne te zato što nemaš para da platiš neki namet, porez, struju… . Кazne te zato što si živ. Da… Кontam sad, možda je ipak ćutanje zlato. Na tebi je da razmisliš i odlučiš – da li ćutati i živjeti tužno ili govoriti i biti u opasnosti od kazne? Riječi danas imaju, izgleda, visoku cijenu. Ali ukoliko svi budemo lažno ljubazni, nigdje nećemo stići. Niko se neće popraviti. I svi ćemo se gušiti u neizrečenom.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.