Braća Rade i Milorad Radević, rodom iz Lijeve Rijeke, bili su predratni pravnici, u ratu istaknuti borci, a poslije rata oficiri Udbe. Sudbina ih je, međutim, razdvojila početkom 1949. godine, kada su se obojica obrela na Golom otoku: Rade kao upravnik, a Milorad kao osuđenik…
Piše: Ljubiša Moračanin /sedmica.me/
O svirepim likvidacijama pripadnika grupe odmetnutih rusofila iz Bijelog Polja, januara 1949, malo se pisalo, ali stariji ljudi u ovom kraju uglavnom znaju za te strašne zločine. No, najpouzdanije svjedočenje ostalo je zapisano u bilješkama Milorada Radevića, majora Udbe, koji je i sam zaglavio na Golom otoku. Malo ko zna, i nikada nigdje nije objavljeno da je upravnik Golog otoka, Rade Radević, bio njegov brat.
Pošto je Milorad Radević, kao šef Udbe, i bliski prijatelj Sava Joksimovića, odbio da ide u potjeru za najbližim saradnicima i drugovoma iz Bijelog Polja, to je protumačeno kao podrška bjeguncima. Uhapšen je i sproveden na dugogodišnju robiju i mučenje, preko zatvora u Bileći, vojnog zatvora u Sarajevu, ostrva Sveti Grgur i Golog Otoka.
Bio je osuđen na 18 godina zatvora, odležao je sedam, i to na Golom otoku. Tu je teško zlostavljan, bio je često u Petrovoj rupi. U tih sedam godina, dvije i po godine mu je upravnik logora bio brat Rade, koji je prije toga bio Rankovićev zamjenik. Nijednom se nisu sreli na Golom otoku. Poslije sedam godina, sa Golog otoka je izašao kao nepopravljiv, zato je i kažnjen sa pet godina gubitka građanskih prava.
Кasnije su braća Milorad i Rade živjeli u Beogradu, ali se ni tu nikada nisu sreli. Godine 1990, umro je Rade, a Milorad mu nije došao na sahranu, već je poslao sina Milića i na taj način stavio tačku na bratsku ljubav, koja je u Crnoj Gori obično surovija nego drugdje.
O Radu Radeviću pisali smo lani, prenoseći hrvatsku i slovenačku štampu koja je došla do dokumenata jugoslovenske Udbe s početka 60-tih, iz kojih se vidi da je on, kao upravnik Golog otoka i zamjenik Aleksandra Rankovića, u saradnji sa italijanskom mafijom, bio važna karika u švercu droge, alkohola, kafe i duvana, preko Jadrana, za potrebe punjenja budžeta Udbe.
Za razliku od Rada, Milorad je bio častan čovjek, koji je do kraja života patio za stradalim drugovima, a brata je prezirao.
Ostavi komentar