Koliko porodici u BiH treba novca za normalan život

Da bi jedna četvoročlana porodica u BiH mogla normalno živjeti u današnje vrijeme neophodna su minimalna mjesečna primanja, odnosno kućni budžet od bar 3.800 konvertibilnih maraka.

Pokazuje ovo prosta matematička računica, uzimajući u obzir vrijednost potrošačke korpe u maju ove godine, ali i dodatne troškove koje jedna ovdašnja porodica napravi, a da bi sebi obezbijedila minimalne, a normalne uslove za život.

Vrijednost sindikalne potrošačke korpe trenutno iznosi 2.500 maraka, a ona podrazumijeva troškove prehrane, stanovanja i komunalnih usluga, tekuće održavanje domaćinstva, troškove kupovine odjeće, obuće i higijene te stavki – prevoz, obrazovanje i kultura.

Ako ovome dodamo i minimalne troškove jednog sedmodnevnog odlaska na more ili planinu, vannastavne aktivnosti djece i eventualne kreditne obaveze – dolazimo do pomenute svote. U današnje vrijeme vjerovatno nema porodice koja nema bar jedan kredit, da li onaj za kupovinu stana ili automobila ili neki potrošački.

Definicija

Prilikom ove analize uzeli smo u obzir i troškove spremanje zimnice, porodičnih slavlja i slava, ali i kafansku i roštiljsku priču, koje su dio naše kulture. Kao normalnu stavku računali smo i troškove porodičnog odlaska, bar jednom u 15 dana, na ručak ili večeru u neki od restorana. Pretpostavili smo i da ova porodica ima samo jedan automobil.

Kada se podvuče crta, dolazi se do iznosa od minimalno 3.800 maraka koji je jednoj četvoročlanoj porodici sa dvoje djece potreban za normalan život. I sa ovom svotom novca nema mjesta luksuziranju i razbacivanju, kao što je, primjera radi uživanje u duvanskom dimu, prenosi Glas Srpske.

Ljudi, odnosne porodice koje sve ovo mogu da priušte smatraju se srednjim staležom. U prevodu to su porodice koje bez problema mogu podmiriti mjesečni trošak potrošačke korpe, ali im ostane i nešto novca za druge normalne životne troškove i potrebe, što naravno ne podrazumijeva kupovinu jahti ili odlazak na Havaje.

Prema Kembridž rječniku, srednja klasa je društvena grupa koju čine obični ljudi koji imaju dobre poslove i nisu ni bogati, ni siromašni. Ima još raznih definicija, ali sve dijele jedan imenilac – obični ljudi koji su što dalje od bilo kakvih ekstrema, ne naginju ni plus, ni minus.

Inače, da bi neka porodica imala taj status, u slučaju BiH, onda bi trebalo da ispuni sljedeće uslove – da je oboje supružnika zaposleno sa fakultetskom diplomom, po mogućnosti u elektro, finansijskom ili IT sektoru, u kojima se prosječna mjesečna primanja kreću od 1.800 do 1.900 maraka.

Druga opcija – da se jedan, ili oba supružnika bave privatnim poslom. Naravno uspješno.

Treća – da je bar jedan od bračnih partnera profesionalni političar, direktor u nekoj državnoj instituciji ili dobrostojećem i uspješnom privatnom preduzeću. I na kraju četvrta – kombinacija, prve, druge i treće.

Hod kroz maglu

Koliko je takvih porodica u BiH? Nažalost, takva istraživanja su nalik onim o NLO, ali ako znamo da je prosječna plata kod nas oko 1.270 maraka, onda je zaključak vrlo jasan – vrlo malo.

Koliko? Teško je reći bez analize koja bi obuhvatila jednu veću anketu sprovedenu među porodicama. Ali ono što ipak ukazuje na to da situacija nije nimalo ružičasta, naprotiv, jeste podatak da od ukupnog broja zaposlenih u BiH čak polovina ne može zaraditi platu veću od 1.000 maraka.

Tim i takvim porodicama, čak i u slučaju da oboje rade, nedostaje minimum 2.000 maraka da bi mogle normalno živjeti, po standardima srednje klase.

Prethodna računica o minimalnim troškovima za normalan život donekle se poklapa i s onom s portala „Nimbeo“, koji se bavi izračunavanjem životnih troškova jedne prosječne porodice u svijetu.

Ekonomsko blagostanje

Da situacija nije nimalo ružičasta u BiH, ophrvanoj političkim blokadama i „ratovima“, ukazuju i nedavno objavljeni podaci o ekonomskom blagostanju, koji se izračunava na osnovu BDP-a po glavi stanovnika.

On je u BiH daleko ispod svjetskog prosjeka, manji za oko 60 odsto, a slučaju evropskog, podaci su još porazniji.

Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda, BDP po glavi stanovnika u BiH kreće se oko 8.200 dolara, što je daleko manje od svjetskog prosjeka, koji iznosi 13.440. Ta razlika je još veća ukoliko se napravi poređenje sa „naprednim ekonomijama“, u kojima se on kreće čak oko 55.540 dolara.

Kada je u pitanju BiH, oni su došli do podatka da je to 3.460 maraka (bez troškova stanovanja). Prema podacima s ovog portala ovi mjesečni troškovi u Sloveniji, bez troškova stanovanja, iznose 4.860 maraka, Hrvatskoj 4.480, Crnoj Gori 3.960, Srbiji 3.770, a Sjevernoj Makedoniji 3.000.

Upoređujući to sa prosječnim platama u ovim državama zaključak je da su Slovenci u daleko najpovoljnijem položaju.

Najveća prosječna plata isplaćena u zemljama bivše SFRJ je upravo u ovoj zemlji i ona trenutno iznosi oko 1.420 evra. U Hrvatskoj je oko 1.000, Crnoj Gori 757, Srbiji 729, a Sjevernoj Makedoniji 568 evra.

Ono što zabrinjava, ali i ugrožava ionako mali procenat srednje klase kod nas, a koja bi po nekom pravilu trebalo da bude nosilac razvoja društva, u svakom pogledu, jeste da je potrošačka korpa u posljednje dvije godine poskupjela za više od 500 maraka, odnosno za oko 30 odsto, dok su plate u isto vrijeme skočile za dvadesetak odsto.

To znači da je to samo u posljednje dvije godine u dobroj mjeri dodatno ugrozilo standard velikog broja građana, pa i onih koji su do 2021. godine imali koliko-toliko normalan život.

Nestanak

Ukazuje na ovo i banjalučki socilog Duško Vejnović, navodeći da smatra da u BiH gotovo da i nema srednje klase, da je ona gotovo iščezla te ostala samo u tragovima i da većina građana jedva sastavlja kraj, s krajem.

Kako kaže, u teškim i neizvjesnim vremenima, izazvanim prvo pandemijom, onda energetskom, finansijskom i ekonomskom krizom, sve više domaćinstava u BiH prinuđeno je da kreše svoje troškove po gotovo svim kućnim stavkama. Prema nekim procjenama čak dvije trećine građana moraće da napravi velike i bolne rezove po životni standard.

„Osiromašenje je galopirajuće. Sve više je onih koji se po standardima Ujedinjenih nacija nalaze na ivici siromaštva. Ljudi sa strane, koji nekim poslom dođu ovdje čude se kako mi, s obzirom na visinu ličnih primanja i troškove života, uopšte uspijevamo da životarimo, jer rijetke su porodice koje mogu da obezbijede mjesečni kućni budžet od 4.000 maraka. Vlasti u BiH stoga moraju što ozbiljnije da se posvete praktičnom poboljšanju standarda građana i da zaborave na isprazno politikanstvo. Oni treba da budu svjesni da je postojanje srednje klase uslov za opšti napredak države, ali i da građani ne mogu živjeti od verbalizma i isprazne retorike“, poručio je Vejnović.

Istakao je da sve ovo utiče na sve veći odlazak mladih, ali i sve manji broj novih bračnih parova i novorođene djece, jer postoji strah od finansijskih obaveza koji sa sobom nosi život u bračnoj zajednici, pogotovo zbog malih plata, a sve većih životnih troškova.

„To se mora što prije promijeniti, inače od nas neće ostati ništa. Nema srednje klase, nema napretka, nema nataliteta, nema države“, kaže Vejnović.

(Glas Srpske) Foto: Ilustracija

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.