Ne postoji nikakva opravdanost da se politikom ne bavimo danas, pa bili i pravi anonimusi, jer ona nama sigurno hoće. U direktnoj vezi sa tim, najveći izazovi i problemi sa kojima se naše društvo susreće danas i o kojima se najviše brine su:
- porodica
- obrazovanje
- uzori
Porodica, kao osnovna bit postojanja, čini smisao života ljudi. Svaki mlad čovjek stremi formiranju iste, ali ne u uslovima u kojima se trenutno nalazi većina mladih. Prirodno razmišljajući najprije o egzistenciji i poslu, porodica se zapostavlja dok se ne nađe isti. Međutim, režim je zaista pobijedio i onemogućio da obrazovani i pametni dolaze na zaslužene funkcije. Pojedinci se čak i izruguju sa ovom poraznom situacijom, sugerišući da posla ima i da se „iz obijesti ide u inostranstvo“. Suština je drugačija i porazna i posla ima samo za članove stranaka. Takva politika dovela je do enormnog problema, a to je upitnik nad porodičnim izazovom, što nas je dovelo u stanje etnocida.
Obrazovanje, kao stub i oslonac jednog društva, je uništeno. Jednocifrene brojke upisanih budućih profesora različitih struka su više nego skandalozne, dovoljne da upale najjače alarme, koje naša vlast očito ne posjeduje. Kao profesor po struci, duboko sam razočaran poraznim odnosom ka prosvjeti, kao i činjenicama da za par godina nećemo imati kadrova, ili ćemo (ne daj Bože) iste tražiti sa kupljenim diplomama. Priča da ako hoćemo da uništimo neki narod, treba da mu uništimo obrazovanje, ne samo da ne interesuje režim, već mu možda i pogoduje. Obrazovanje će se potražiti negdje drugo, takvi ljudi će povući za sobom mnogo drugih, a režimu će se ostaviti prostor da manipuliše ostatkom masa, vjerujem duboko ucijenjenih ili obespravljenih.
Treći problem jesu uništeni i osramoćeni uzori. On svakako direktno proističe iz obrazovanja. Djeca koja ne odrastaju na zdravim pričama, knjigama, pozorištu i bioskopu, neće svoje uzore pronaći u dostojnim. Gledajući oko sebe kako poslove dobijaju samo odabrani, kako se konkursi namiještaju, kako im predavanja drže neobrazovani i stranački kadrovi, ne samo da će negativno napredovati, već će i opravdavati pogubnost takvih radnji. U toj situaciji, na duge staze smo dotakli dno.
Kako bismo se na što bolji način oslobodili hobotnice koja je dovela do prve situacije i direktno proizvela drugu i treću, apelujem na ljude da se probude iz apatije. Generalizacija će nas koštati i nezainteresovanost za promjene ili generalno apatično stanje, pogotovo mladih, dovešće do problema neslućenih razmjera, koji će direktno uticati na prethodna tri. Taj problem je, bojim se, već uveliko naša stvarnost.
Zato, probudimo se, jer valjda imamo hrabrosti i odlučnosti, a i biološki sat kuca u našu korist…
Piše: Lazar Radan / Izvor: Leutar.net
Be the first to comment