Nakon jednog teksta koji sam nedavno napisala i objavila javno na svom fejsbuk profilu, od političkih neistomišljenika upućena mi je sugestija da se “držim škole“ jer “politika nije za mene“, dakle da bavljenje politikom trebam prepustiti nekom drugom.
Upravo je apolitičnost jedina forma političkog djelovanja koja ovoj vlasti odgovara i koju ona uporno pothranjuje, jer zazire i strahuje od politički osvještenog i pismenog građanina. Razumljivo, pasivnim i uspavanim mozgovima mnogo je lakše upravljati.
Ja bih se rado i držala po strani kada bi mi ova država pružala osjećaj sigurnosti koji mi je potreban i koji je bila dužna da mi pruži. Nažalost, nije tako i shvatam da mi sami moramo stvoriti državu kakvu želimo. Naše je pravo, a u ovom ključnom trenutku već i dužnost, da se politički angažujemo i da se borimo za pravednije društvo koje, vjerujem, možemo stvoriti. Vjerujem da zaslužujemo da živimo u društvu u kojem će svako imati pravo i slobodu da radi šta god hoće sve dok time ne ugrožava druge, u kojem će svako biti slobodan da iskaže svoje kritičko mišljenje bez straha da će ono odmah biti proglašeno antidržavnim. Zato poštujem i one koji su izabrali drugi put, kao što sam ja izabrala ovaj, i ne smatram da oni ne treba da se bave time čime se bave. Vjerujem, i oduvijek sam vjerovala, da se za slobodu u svakom smislu, slobodu mišljenja, izražavanja, djelovanja, vrijedi i treba boriti. Danas mi iz ove zemlje moramo otputovati na par dana da bismo okusili i “udahnuli“ slobodu i osjetili šta znači živjeti kao slobodan čovjek.
Imam pravo, ali imam i potrebu da se bavim politikom, jer je politika mjesto gdje se donose odluke i gdje se može uraditi mnogo toga dobrog, samo kad bi oni koji odlučuju o nama zaista to i htjeli da urade.
Vjerujem da bismo mogli napraviti uređeniji sistem u kome će mladi ljudi imati šansu da rade i grade život i društvo koje će brinuti o njima i u kojem će se poštovati prave vrijednosti, a zakon biti jednak za sve.
Vjerujući da mogu doprinijeti stvaranju ovakvog društva prihvatila sam da budem jedan od kandidata za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske na ZA PRAVDU I RED – lista Nebojše Vukanovića iz Izborne jedinice 9.
Niti sam ja, niti je bilo ko od 12 ljudi sa Liste za pravdu i red osoba sa posebnim moćima, niti neko ko može da čini čuda, i to niko ne treba od nas ni da očekuje.
Politička scena je zasićena ljudima koji su tu već 30 godina i sa kojima se svi vrtimo u krug i zbog toga je potrebno da u politiku uđu novi ljudi. Smatram da nije toliko važno da to budu ljudi naročitih sposobnosti niti naročitog obrazovanja koliko ljudi kojima se može vjerovati, ljudi koji drže svoju riječ, koji su pošteni u svom radu i u svojim namjerama. Ovih 12 ljudi sa naše liste to jesu, a znate to i vi koji živite i radite sa njima.
O sebi bih rekla da sam žena kao i sve druge žene i mogu sve što mogu i one, ništa više od toga, a to je i više nego dovoljno. Još davno je Margaret Tačer rekla da žena koja razumije problem vođenja domaćinstva može razumjeti i problem vođenja države. I zaista, kada bi nas oni koji upravljaju državom vodili onako kako mi vodimo naša domaćinstva, ništa nam više od toga ne bi ni trebalo. Ne bi ni srećnije ni bolje države od naše bilo samo kad bi oni koji nas vode razmišljali o tome da li im je narod gladan, šta će im narod jesti sutra za ručak, je li narodu toplo, jesu li svi zdravi, jesu li sigurni i zaštićeni, da misle kako da narodu osiguraju budućnost i da im u naslijeđe ne ostave milionske dugove… da prema svima postupaju jednako kao što mi postupamo jednako prema našoj djeci…
A oni rade upravo suprotno, i to namjerno! Evo probajte i vi kupiti jednom svom djetetu sladoled, a ostalima recite “e vama nema“ pa ćete vidjeti šta ćete dobiti… ono što su oni uradili od ove zemlje!
Teško je nakon toliko loših iskustava tražiti od ljudi da vam vjeruju. I ja sam kao i vi vjerovala i bila prevarena, ali uprkos tome ne mogu odustati. Odustala bih tada od svega ljudskog u sebi, od ove države i od života u njoj! A to ne mogu! Neka ljudi sami odluče kome će vjerovati. Ono u šta ja vjerujem je da će ljudi sa Liste za pravdu i red, ako budu imali priliku, dati sve od sebe i raditi najbolje što znaju da grade bolje društo, i znam da neće davati lažna obećanja, ucjenjivati i obmanjivati ljude. Treba Hercegovinom ići uzdignute glave i ne krijući se ni od koga i nakon 2 oktobra!
Zaga Grahovac – Za Pravdu i Red
Daj bože da ne podijeliš sudbinu onog intelektualca, što je šutnut nakon iznesenog kritičnog mišljenja. U jednom kokošinjcu kokotuje jedan kokot, ne trpi druge.