SLAVICA M. PERUĆICA: I DA, TO SE DEŠAVA I U NAŠEM MALOM GRADU

Ako vas je zgrozilo dešavanje u nevesinjskoj osnovnoj školi da znate da to sigurno nije jedino a sigurna sam da neće biti ni poslednje, na žalost. No mi često nismo u stanju da vidimo problem dok ne izađe u javnost, dok ne zazvoni na sva zvona, i ne izađe na najčitanijim portalima sa naslovom pod crvenim uzvičnicima.

Juče su majka i komšinica uz kafu pomenule jednu ženu koja već duže vrijeme ne živi ovdje.
Bila sam dijete kada su ona i ćerka otišle iz ovog grada, ali jako dobro pamtim dvije scene u vezi nje i njene porodice.

Kad god neko spomene njeno ime ja se sjetim puste glavne ulice i mene uplašene na mjestu gdje su sada ulične biblioteke. Nje koja hoda kroz park naričući za svojim suprugom, kriveći za njegovu smrt dvije osobe, čija mi imena i danas, kada se toga sjetim, odzvanjaju u glavi. I sad kao da vidim lijepu crnu ženu, duge guste pletenice do pojasa…majku bratove školske drugarice.

Sjećam se i toga kada je brat jednom prilikom došao iz škole i rekao mami kako je tu istu drugaricu slučajno gurnuo na fizičkom i da joj se otvorila krv na nos. Mama je odmah nazvala njene roditelje da ispita situaciju, da Savo nije napravio neki veći problem, možda namjerno udario djevojčicu, i da vidi zašto se o tome tog dana na roditeljskom uopšte nije raspravljalo.
Njen otac je rekao mojoj majci da je sve u redu i da je on lično insistirao kod učitelja da se o tome ne govori da neko ne bi pomislio da je nešto na nacionalnoj osnovi.

To su bile rane devedesete i još uvijek neko vrijeme kada su ljudi bili ljudi.

Ovo je primjer dva svjesna, zdrava roditelja.

Danas u toj istoj našoj školi imate organizovanu bandu djece od 11-12 godina, i ne samo dječaka već i djevojčica, i na žalost njihovi roditelji ne reaguju ovako. Danas su ta djeca (ne sva, ali uglavnom jesu) djeca zaštićena od svojih roditelja i naučena da tučom rješavaju sve što im se hoće. I to ne banalnom, običnom tučom, pljuvanjem i psovanjem (jer realno to je za djecu), već organizovanom tučom, iskupljanjem djece u grupama, presretačinom po ulici i ubijanjem Boga u nekom djetetu.

Ovo je već strašno!
Prestrašno!

I da, to se dešava u našem malom gradu gdje smo svi rođaci, prijatelji i kumovi.
I svi se mi pravimo gluvi i slijepi.

Zanimljivo je i to da neka djeca imaju više hrabrosti od nas odraslih, pa upiru prstom na grupu koja maltretira njihove drugare, priča o tome, dokazuje, bori se ali sve je to džaba jer nama su zakazali ključni ljudi. Sistem nam je zakazao!

U školi, u kojoj danas na ulazu stoji dijete redar nemoćno da pomogne onome koga maltretiraju, u školi u kojoj nemate jedan autoritet kao što je nama bio dežurni nastavnik, i u školama u kojoj direktori nisu u stanju da pravilno reaguju, dešavaće se još dugo ovakve stvari.

Zbog čega?
Zbog ovoga gore navedenog, zbog toga što roditelj danas štiti svoje dijete i kada nije u pravu, i zbog toga jer nam djeca rastu u nezdravoj sredini (ne mislim na grad, mislim da nam po kućama jako smrde odnosi).

Zbog toga što je osnovna škola danas obavezna pa je svako može završiti, nema gubljenja godine, nema reakcije nadređenih za ukore i smanjenja vladanja, pa tako nema ni izgradnje nikakvog osjećanja stida.

Sve više vjerujem da su sramota i stid jedina pojava koja bi mogla da spasi svijet.

Gordost i egoizam će nas dovesti do samog dna, ali mi smo daleko od shvatanja istog, i moguće sve dalje od nekih zdravih osjećanja.

Danas je to dijete jedne majke koja meni mnogo znači, koja mi je juče uz kafu tri sata pokušavala objasniti šta joj se dešava, jedne uplašene majke, i realne koja za neke postupke svoga djeteta kaže jasno i glasno da nisu dobri, jedne svjesne majke… sutra je to dijete moje dijete, tvoje, tvoga brata, tvoje sestre…i biće ih uvijek sve dok smo nedovoljno osvješćeni, umišljeni, pogubljeni i sve dok nam je ovakav sistem, i dok nemamo nikakav stid ni strah ni od čega!

Koliko provjeravate svoju djecu, koliko im dajete za pravo i znate li šta im se dešava po školama, i na putu od škole do kuće?

Nisu sve majke i nisu svi očevi za roditeljstvo, iz nezdravih odnosa rađaju se nezadovoljna djeca koja svoje frustracije iskaljuju na drugoj djeci, a i u strahu da će im se desiti isto i da će i oni biti sledeći maltretirani, postoje i djeca koja iz poprilično zdrave roditeljske zajednice, prilaze ovoj nezadovoljnoj huliganskoj grupi.

Obraćajte pažnju na svoju djecu. To što živimo u maloj sredini, i što se svi znamo ne znači i to da smo skloni da se volimo. Dosta nas je otišlo u tri lijepe, a opet, ponavljam, sistem nam je zakazao.

Ni jedno dijete nema pravo da maltretira drugo dijete. Zajednica (škola) u kojoj se dešavaju takve stvari, organizovane presretačine, tuče i omalovažavanja nije zdrava zajednica, u njoj je rukovodstvo zakazalo i nešto treba da se riješi!!!
Ni jedno dijete ne smije da trpi vršnjačko naslije!

Naučite svoju djecu da zauzmu jak, zdrav stav, jer huligani se hrane strahom žrtve!

Piše: Slavica M. Perućica / Hercegovac.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.