Jeftin stan
U USK-u je tada izabrana nova vlast koja je preuzimala sve resurse za sebe i svoje, pa mi je žena ostala bez posla, a ja sam jedva stizao zaraditi za namirnice i kiriju. Sin mi je već bio u Njemačkoj preko volonterske organizacije, nadajući se da će uspjeti tamo prebaciti studij informatike i elektrotehnike.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Kao što i ide, ja sam još dvije godine ranije podnio radni zahtjev u njemačkoj ambasadi, bez ikakvog plana i čisto onako jer se to tako dugo čeka da onda mora da nešto i vrijedi.
Termin sam dobio baš u takvom svom teškom periodu da sam odlučio ponijeti se odgovorno ne bih li stvorio bolje uslove za svoju porodicu.
Dvije sedmice prije termina otišao sam kao turista u Njemačku i nakon brojnih napitavanja pukom srećom dobijem posao kod nepoznatih, ali naših ljudi iz Bosne. Bez obzira na sve kako se okončalo, hvala im na tome. Međutim, mnogi su me upozoravali da tražim njemačkog poslodavca jer kod naših ljudi zna biti zafrkano. Nisam im vjerovao, a upravo sam naletio na takvog gazdu.
Šta reći o čovjeku koji je služio u Afganistanu i koji je impresioniran psihološkim tehnikama lomljenja duha ljudima, osim sve najbolje jer ja neću da budem od onih koji se povrijeđeni žale. Ali ću zato opisati uslove svog boravka u toj uređenoj i naprednoj zemlji.
Naime, niko u Njemačkoj nije našao komotniji, a jeftiniji stan od mene. Prizemlje, odmah na glavnoj ulici, prekoputa crkve, sa dvorištem i svojim parkingom, sa kuhinjom, kupatilom i još tri prostorije. Sve to za 500 eura plus “nebenkosten”.
Dijasporci će mi reći da lažem jer znaju koliko je to jeftino. No kvaka je bila u tome da je mladi bankar, a moj stanodavac, tek kupio tu nekretninu od ureda za migrante pa je sve trebalo renovirati, što meni kao bauštelcu neće biti teško.
Uselio sam odmah i počeo nabavljati stvari, maštajući kako ću da dovedem i smjestim porodicu.
Stanodavac je u međuvremenu trebao da pusti vodu, struju i grijanje.
Da skratim, to se nikad nije desilo jer administracija i komunalije u Njemačkoj su gore nego kod nas. Tri mjeseca, decembar, januar i februar, spavao sam, živio i umirao od studeni u tom stanu čekajući barem vodu da mi puste. Trošio sam 50 eura sedmično na plinske boce za grijalicu, pored koje se nisam ugrijao niti sam smio zaspati dok gori.
Živio sam kao što žive oni migranti u napuštenim objektima po Bihaću, samo što nisam smio ložiti vatru niti sam imao Unu, tako da sam vazda morao tegliti flaše.
Istovremeno mi je u firmi bilo sve gore i gore.
Njemački sistem
Na primjer. U danu renovirunga ošlajfam sve grede kojih inače ima puno na švapskoj kući. Krenem da istresem i očistim šlajfericu, a gazda me napadne kao da dangubim, te naređuje da iz istih stopa i istom mašinom nastavim šlajfati i sve zidove. Mašina, normalno, crkne i gazda pođe praviti zapisnik na moju štetu neprestano gunđajući kako mu se radnici ne isplate.
Najavi mi tako i otkaz, posebno naglašavajući da mi je odmah i “abšibung” iz Njemačke jer se on kao poslodavac pita za moj status.
Tako je bilo svaki mjesec oko obračuna dnevnica, pa mi prepadnuti radimo još više, često i bez pauze za ručak.
Bio sam spreman sve izdržati, zbog budućnosti djece. Ostao sam bez svog mišljenja, progovarao bih samo kad budem šta upitan. Polako sam tonuo u taj njemački sistem.
A njemački sistem je, po mom mišljenju, ovakav.
Ustaješ prije sunca i radiš čitav dan, vratiš se umoran i prljav pa moraš svoju robu prati jer ne smiješ sutradan na posao sa flekama. Navečer kada se dođe kući, jedva se ima snage za tuširanje. Oni koji su bolje od mene prošli u Njemačkoj imaju još TV da pogledaju pred spavanje i to je to.
Posao – pidžama, što kažu. Povremeni odlazak u supermarket i kupovina brendirane genetski modifikovane hrane je vrhunac dana. A što moja svastika kaže, u Njemačkoj su jedino banane istog okusa kao u Bosni, sve ostalo je drugačije.
Ima naših ljudi koji imaju visoku poziciju, društveni život i slično. Ali bojim se da ogromna većina samo sakuplja te euriće i živi za onih desetak dana kada će na godišnji odmor doći kući u Bosnu. Sad kada je korona i njih uplašila pa pokvarila i tu mogućnost slobodnog putovanja, bojim se da ih je taj globalistički njemački sistem još više stegnuo za gušu.
Ostavljam im pravo da kažu da to nije tako, ali takav je moj dojam, tako je to vidjelo moje oko, sklono da registruje bitne detalje.
Nastavak na sljedećoj stranici:
Be the first to comment