– U Njemačkoj sam završio taman prije nego će početi ova globalna manipulacija sa koronom koja još traje. Bez sumnje, da sam ostao, bilo bi mi gore. Nigdje nije ljepše nego u našoj Bosni i Hercegovini, neka priča ko šta hoće.
Nažalost, naša situacija je takva da mnogi moraju otići, a samo sretni kao što sam bio ja, uspiju se vratiti da se zbog toga i ne kaju. Evo kako sam otišao – piše dopisnik Oslobođenja Fahrudin Bender.
Nakon moje bauštelske avanture u Njemačkoj, koju ću vam opisati, ostao sam i dalje član FB grupe Idemo u svijet – Njemačka tako da povremeno pogledam šta se dešava sa braćom u dijaspori.
Posljednja objava me je jako zaboljela, jer jedan nesretnik traži pomoć od svojih zemljaka kako bi promijenio poslodavca koji ga prekomjerno maltretira.
Nažalost, odgovori naših ljudi većinom su bezosjećajni pa mu savjetuju i pametuju kako mu ima biti svejedno gdje god da radi, jer na svakom poslu u Njemačkoj će da mu slome leđa.
Ima istine i u tome, ali ne baš toliko koliko se ona nameće. Jeste, radi se, baš se zapinje i udara junački, ali našim ljudima nikad nije bilo, niti će biti, teško raditi pogotovo za fer platu.
Šta je sevap
Ono što većina naših ljudi u dijaspori ne želi da prizna, jeste da postoje i oni koji izvuku deblji kraj, to jest da nisu svi kao i oni tako sretni, pametni i uspješni pa da ih ništa drugo ne može nasekirati osim zemljaka kojima treba udijeliti savjet.
Činjenica je da je Njemačka surovo kapitalistička zemlja, da njihove ambasade kada daju radne vize, svu moć nad pojedincima dadnu poslodavcu a da se nikad poslije ne zapitaju u kavim okolnostima radnike drže. A poslodavci to znaju iskorištavati i zloupotrebljavati, pogotovo ako je gazda naš čovjek, porijeklom iz Bosne, koji prenese firmaške karafeke, neiživljen, iskompleksiran ili naprosto alkoholičar pa možda i sadista.
Ali niko ne može bolje pametovati kao ti naši ljudi koji tamo imaju više iskustva. Nije to ni pametovanje, da im se ispričam, nego je to taj njemački sistem indoktrinacije za koji se svi prave da i ne postoji.
Tako da sam u prva tri mjeseca života u Njemačkoj mislio da mi na čelu piše “ovom čovjeku je sevap udijeliti savjet”. Iako dobar savjet nikada ne odbijam, većinom su to savjeti uprazno, neprimjenjivi, deklamacije očiglednog, a svi počinju sa “ne možeš ti tako, ovdje u Njemačkoj je drugi sistem”…
Elem, u Njemačkoj sam završio taman prije nego će početi ova globalna manipulacija sa koronom koja još traje. Bez sumnje, da sam ostao, bilo bi mi gore.
Nigdje nije ljepše nego u našoj Bosni i Hercegovini, neka priča ko šta hoće. Nažalost, naša situacija je takva da mnogi moraju otići, a samo sretni kao što sam bio ja, uspiju se vratiti da se zbog toga i ne kaju. Evo kako sam otišao.
Nastavak na sljedećoj stranici:
Ostavi komentar