Iako ima samo četiri i po godine, djevojčica Viktorija Godar iz Subotice nikada nije tražila da joj se kupe igračka i slatkiši, već je do juče, gledajući majku i baku kako svakodnevno peru veš na ruke u kantama i koritima, te griju vodu u šerpama kako bi je okupale, maštala da ima kupatilo.
azmišljanje, reklo bi se, netipično za dijete koje nije napunilo ni pet godina života. Odrastanje u siromaštvu, naučilo je Viktoriju da razmišlja poput odraslih, te umjesto da želi ono što i njeni vršnjaci (igračke, slatkiše, novu odjeću), brine odrasle brige, razmišljajući o tome šta to fali njenoj skromnoj porodici, kako bi, makar malo rasterećenije živjeli, piše Blic.
Njen san ostvarili su Milan Ranogajec i humanitarna grupa “Obrok za porodicu Subotica”. Djevojčica živi sa majkom i ujakom, u dvorištu je i bakina kuća, ali zbog svakodnevne borbe za osnovne potrepštine kupatilo je i tekuća voda u njemu bili su nedostižni.
– Porodici Godar pomažemo od decembra prošle godine. Pošto se Milan Ranogajec bavi humanitarnim radom, povezali smo se i odlučili smo da uradimo nešto više za njih. Dva mjeseca se radilo, ali je najbitnije što su sve napravili i donirali ljudi koji se bave profesionalno tim poslovima, zanatlije, i na gradilištu su pomagali i radili čak 80 odsto ljudi iz porodica kojima pomažemo. Sve je rađeno kroz donaciju i dobrom voljom – kaže Tijana Mijović, administratorka OZP.
U dvorištu je postojao bunar sa ručnom pumpom i trebalo je od temelja graditi, napraviti dovod i odvod, uvesti i struju. Ranogajec je spojio hidrofor i doveo vodu do objekta, zajedno sa Tijanom su kopali i odvod do septičke jame, dok su ostalo uradili majstori.
– Izgrađen je i objekat i instalacije, kompletna infrastruktura. Da nije bilo ljudi koji su to sve donirali i učestvovali u radovima teško bismo mogli sami. Spisak donatora je poduži i veoma smo svima zahvalni što su bez pogovora pristali da se uključe u pomoć majci i djevojčici. Osmijeh i sreća djevojčice nemaju cijenu – kaže Milan Ranogajec.
Sada, nakon nedjelja i mjeseci iscrpnog rada, u dvorištu ove porodice ponosno stoji jedan omanji objekat koji će Godarima promijeniti živote. Viktorija više neće morati da gleda kako joj se mama i baka muče dok peru veš u ledenoj vodi, a i ona sama će, konačno, moći da se, poput svih svojih drugarica i drugara, okupa toplom vodom u svom kupatilu! Kada su u pitanju radovi, ostalo je još da se rad finalizuje – treba okrečiti i dodatno “našmminkati” prostor, ali ono što je najvažnije, objekat je funkcionalan i spreman za upotrebu.
Elvira Godar, majka djevojčice, kaže za Blic da nije ni sanjala da je ovako nešto moguće. Do prije dva mjeseca, inače, nosila je veliki teret na nejakim leđima zbog autoimune bolesti koju ima. Danas je srećna jer konačno više neće morati da grije šerpe i šerpe vode, kako bi okupala svoju kćerku.
– Radila sam kao spremačica, ali zbog bolesti ne mogu da radim. Kupatilo nam je bilo jako bitno, najpotrebnije. Bilo je jako teško. Presrećne smo sada. Još uvijek ne mogu da vjerujem da imamo kupatilo i da postoje predivni ljudi koji samo tako, bez ikakvog razloga i koristi, pomažu drugima. Najsrećnija sam kada vidim koliko se Viktorija sada raduje – kaže za Blic Elvira Godar.
Be the first to comment