Njegov politički put i angažman dug je skoro jednu deceniju, ali su ga ovi izbori i njegov ishod učinili vidljivim cijelom regionu.
Jedan je od osnivača političke partije Pozitivna Crna Gora i na izborima koji su održani 2012. godine postao je najmlađi poslanik tog saziva Skupštine Crne Gore. Pratio sam njegovo djelovanje Skupštini Crne Gore iz jednostavnog razloga što se iz nastupa Dritana Abazovića moglo mnogo toga naučiti i saznati o situaciji u kojoj se nalazi njegovo društvo i država.
Izuzetno jasno je oblikovao i imenovao ključne probleme koji razaraju crnogorsko društvo: korupcija, kriminal, partokratija, loše vođenje države, nepostojanje institucija, krhke demokratije, slobode i pravde.
Neviđenim retoričkim sposobnostima u toku javnih parlamentarnih nastupa ulazio je u snažne argumentovane obračune sa rukovodstvom države, pa je u jednom momentu od sadašnjeg predsjednika Đukanovića, počastvovan epitetom „bitanga“.
Ova imenica ženskog roda označava čovjeka bez karaktera, ništariju i propalicu. Čovjek bez karaktera, ništarija i propalica je bez straha u brk sručio predsjedniku države, a tada premijeru, jezivu dijagnozu crnogorskog društva, po redoslijedu ide: korupcija, kriminal, partokratska država, zarobljene institucije.
Uglavnom, na održanim izborima koalicija koju je predvodio osvojila je preko dvadeset hiljada glasova. Ostvarenim rezultatom dobili su četiri mandata koja su se pokazala kao presudna, jer je toliko trebalo opozicionim koalicijama, prosrpskoj „Za Budućnost Crne Gore“ i građanskoj „Mir je naša nacija“ da bi imali vladajuću većinu odnosno 41 mandat.
Očigledno je da mladi Dritan Abazović posljednjih nedelju dana trpi velike pritiske javnosti.
Stižu otvorena pisma sa svih strana, od različitih aktera društveno političkog života iz Bosne, sa Kosova, razni ambasadori, međunarodna zajednica, dušebrižnici, čuvari demokratije, mira i pravde, koji, eto, nisu iz Crne Gore, ali od idejnog tvorca koalicije „Crno na bijelo“ bolje poznaju situaciju i vide dugoročno-starteške velike politike, koje još „zeleni“ Abazović nije u stanju da percipira i razumije.
U takvom ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Abazoviću nije lako ni jednostavno ostati imun.
Međutim, svako ko je pratio situaciju u Crnoj Gori, javne nastupe i djelovanje Dritana Abazovića, dobro zna, da pritisci bilo koje vrste, ne mogu dati pozitivne rezultate – a njihov krajnji cilj je odvratiti ga od podrške koaliciji i političkim strankama koje su predstavljali opozicionu: drugu Crnu Goru.
U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju, razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva.
Od početka vrlo jednosmisleno govori o problemima i politici sa kojom se obračunava – odnosno sa trenutnim režimom, aktuelnog predsjednika Mila. U Abazovićevom sistemu vrijednosti on je personifikacija korupcije, krađe, nepotizma, partokratije i užasa koji razjeda crnogorsko društvo.
Po prvi put se u jednoj maloj Crnoj Gori, ali i regionu, pojavljuje politički subjekt koji ne mari toliko šta će mu pričati i koji će mu savjet udijeliti ekipe iz Sarajeva, Zagreba, Beograda, iz Sandžaka, Kosova i Albanije.
Njegovo pojavljivanje, ostvareni rezultat, jasna programska načela, još jasnije opredjeljenje i spremnost ka promjenama u crnogorskom društvu, dovoljan su razlog da mu svaki doajen kontrolisane politike, nalijepi etiketu „strani plaćenik“ i saradnika ruske ili neke druge obavještajne službe, kako ozbiljno reče Azem Vlasi.
U nedostatku argumenata i činjenici da se radi o čovjeku koji nema putera na glavi, koji se ne valja u političkom blatu, koji je osvježio politički prostor regiona, koriste se dobro poznate metode, koje služe da ogade čovjeka i javni politički prostor.
Iskreno vejrujem kada kažem da je Dritan Abazović iznad svih vas. On je između ostalog pobijedio i tu politiku spočitavanja, relativizacije, poturanja i koketiranja.
Pokazao je da olovkom i izlaskom na izbore možemo da utičemo na promjene, mijenjamo sistem, vraćamo suverenitet rukama građana, dostojanstvo i nadu da su promjene moguće.
Prvog dana poslije izbora i činjenice da se neki „albanski četnik“ iz Ulcinja pozicionirao na sceni balkanske politike, na terenu male Crne Gore, sa punim legitimitetom i legalitetom može da odlučuje i utiče na potencijalne promjene u društvu, suočio se sa raznim političkim i ideološkim metuzalemima, ostrašćenim i plaćenim protagonistima raznih režima, koji dijele zabrinute savjete i umoljavaju da se ne dozvoli izlazak Srbije na more i stvaranje ruske gubernije u srcu Balkana.
Imam utisak, čitajući šta se ovih dana piše, objavljuje, kako se analizira, sa kojim tonom i rasporedom riječi u rečenici se pojavljuje ime Dritana Abazovića, tim postupcima još jednom se razgolićava primitivna mržnja prema mladosti, postignutom uspjehu i činjenici da je u ovakvim okolnostima, bilo u Crnoj Gori, bilo negdje drugde, moguće pokrenuti promjene: one političke, najvažnije.
Bio je vrlo jasan i nedvosmislen kada je rekao da Crna Gora nastavlja svoj put prema EU, da ostaje u Nato, nema povlačenja priznanja Kosova i da će manjine zadržati svoja prava.
Koncept građanske Crne Gore je imperativ Dritana Abazovića i koalicije „Crno na bijelo“. Nema ničeg crnog, sve je čisto bijelo i jasno artikulisano u svakoj interpretaciji i tumačenju postupaka i njegove politike.
Njegova politika je posvećena prosperitetu, stabilnosti i ekonomskom napretku i građanskom konceptu Crne Gore. Zato mi se čini da je upravo on i njegova koalicija tvrđava koja će odbraniti ovaj koncept i garancija od koje neće tako lako odustati.
Uostalom, slične principe i vrijednosti baštine i Demokrate, pa je ta tvrđava jača, a garancija veća da se neće odustati od demokratije, pravednog i građanskog društva.
Njegov kosmopolitski duh, romantičarski nazor i pogled na svijet me uvjeravaju u ispravnost svakog postupka i njegove odluke.
Pokazao je, ne samo u Crnoj Gori, nego i nama koji smo komšije, da je bavljenje politikom, jedini načini da mijenjamo sistem, svijet i sebe i da vjerujemo u promjenu, koja nam je oduzeta, svjesno.
Uostalom, njega su podržali građani Crne Gore – i nacionalna manjina i nacionalna većina, podržali su ga, jer su htjeli promjene.
Autor je izvršni direktor Akademske inicijative „Forum 10“
Ostavi komentar