Humski zapisi: Čatrnja

Кap, klizi lagano niz staklo prozora koji gleda na nepreglednu vojvođansku ravnicu.

Baš ta kap, klizeći niz staklo probudi u meni Hercegovca sa očima punim nostalgije i kao grom iz vedra neba puče misao, baš o čatrnji!

Čini mi se da niko ne zna kako je teško živjeti bez vode kao što to znaju Hercegovci.

Vijekovima oskudjevajući sa vodom naučili su da je poštuju. Svaka kap se kupila, svako pojilo blagosiljalo, a svaki izvor imalo blizu kuće branio glavom!

Znam, sa ovo malo pameti da danas o tome niko ne razmišlja, ali ne tako daleko, naši preci su skupljali kišnicu u čatrnje koje su im služile kao sigurnost za njih a ponajviše stoku.

Leutar.net Humski zapisi: Čatrnja

Stoka se u našim krajevima zvala BLAGO, a blago je ono što je prehranjivalo porodicu. A kako opisati čatrnju!?

Nikako osim prijeka potreba, damar života i nada opstanka.

Кuku ti ako presuši čatrnja, moš’ odma u nju skočiti. Podkapa ajvan bio tavan “Aj za čeljad i nekako, idi topi snijeg, ponesi burilo pa na vodu, dosta za žedna usta.”

Кao i sve u Hercegovini, čatrnja je od kamena. Mnogo dobar majstor treba da ozida da ne pušta niđe vodu, jer onda ništa uradio nisi.

Svaka kuća u selu, pogotovo ovim bezvodnim imala je čatrnju, poneka i danas. Ali danas, većinom opustjele ipak čekaju nekog čobanima da opet zabaci limenu kantu i umije se ledenom vodom.

One drže ne popuštaju, stiskaju svoje zidove, tvrde i nepresušne kao i Hercegovina. I ne može se nijedan Vojvođsnsi bunar i voda iz njega porediti sa čatrnjom! Znam, a oni, znam da ne znaju.

Evo…kiša će.

Dako’ napuni čatrnje, lako ćemo mi za ostalo.

Marko Nikčević/ Slobodna Hercegovina

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.