Haljina bijela, purpurna traka,
Latice kidam dozrelog maka.
Slavlje u selu poput oluje,
U kolu njena pjesma se čuje.
Sjećam se, minu uz podsmijeh blagi :
“Lijep si, al’ nisi mog srca dragi.
Plam tvoje kose nek vjetar gasi,
A moje drugi miluje vlasi.”
Znam da joj nisam blizak i mio:
Malo sam plesao, premalo pio.
Bio sam tužan, uvijek u sjeni,
Dok pjesma ječi i vino pjeni.
Srećnik, jer on je bestidnik mali,
Njegova brada prsi joj pali.
I dok u plesu vatra je grije,
Ona se meni u lice smije.
Haljina bijela, purpurna traka,
Latice kidam dozrelog maka.
Tu poput maka srce mi vene,
Zalud jer ona nije za mene.
Sergej Jesenjin
Ostavi komentar