Volovi jaram trpe, a ne ljudi, Bog je slobodu dao za čovjeka

Šantići su poznata mostarska porodica porijeklom iz Crne Gore (Pješivci, kod Nikšića). Iako je Aleksa Šantić jedan od najvećih pjesnika našeg govornog područja, crnogorske prosvetne vlasti su, prije dvije godine, njegove pjesme izbacile iz školskih udžbenika

Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gdje je proveo većinu života. Otac mu je umro u ranom djetinjstvu, pa je živio u porodici strica Miha zvanog „Adža“. Imao je dva brata, Jeftana i Jakova, i jednu sestru Persu, dok mu je druga sestra, Zorica, umrla još kao beba.

Najveća djela stvarao je krajem 19. i početkom 20. vijeka. Uzori su mu bili srpski pisci Vojislav Ilić i Jovan Jovanović Zmaj, a od stranih je najviše poštovao Hajnriha Hajnea. U njegovim pjesmama ima emocionalnog bola, rodoljublja, ljubavne čežnje i prkosa za nacionalno i socijalno ugrožen srpski narod.

Bio je osnivač i predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Gusle“, koje uzima za program njegovanje pjesme i razvijanje nacionalne svijesti. Zatim je izabran za prvog potpredsjednika mostarskog pododbora „Prosvete“. Godine 1896. kada je pokrenuta „Zora“ bio je jedan od njenih prvih urednika.

Za vrijeme aneksione krize bio je, sa Svetozarom Ćorovićem i Nikolom Кašikovićem, prebjegao u Italiju i stavio se na raspoloženje srpskoj vladi, kao što će to ponoviti i 1912. godine, na početku Balkanskog rata.

U toku Prvog svjetskog rata zatvoren je kao talac i „u dva puta ponavljanoj parnici“ optuživan zbog svojih pjesama. Po završetku rata, izabran je u Mostaru za člana Srpskog odbora.

Izabran je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 3. februara 1914.

Aleksa Šantić

Mi znamo sudbu

Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
No strah nam neće zalediti grudi!
Volovi jaram trpe, a ne ljudi, —
Bog je slobodu dao za čovjeka.

Snaga je naša planinska rijeka,
Nju neće nigdje ustaviti niko!
Narod je ovi umirati svikô —
u svojoj smrti da nađe lijeka.

Mi put svoj znamo, put bogočovjeka,
I silni, kao planinska rijeka,
Svi ćemo poći preko oštra kamâ!

Sve tako dalje, tamo, do Golgote,
I kad nam muške uzmete živote,
Grobovi naši boriće se s vama!

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.