Listajući stare albume sa Đurom Vujovićem – Atletika je više od sporta

Atletika je aksiom bez koga se u sportu, ali ni u životu dalje ne može. Mi smo atletiku voljeli, mi smo atletiku živjeli, atletika je bila neizostavni dio naših života. Kod većine nas tako je i danas – priča Đuro Vujović, legenda i živa encikopedija trebinjske atletike.

Namjerno kažemo trebinjske jer korijen organizovanog bavljenja atletikom „uhvatio“ se najprije u Dživaru, današnjem Petrovom polju, koje je bilo dom pionirima trebinjske „kraljice sportova“.

“Ovdje, na našim livadama, krenuli smo. Trčali i jedva čekali dan kada ćemo nastupati, biti konkurentni i osvajati medalje. Nije mnogo vremena prošlo, a priznanja su počela da stižu. Nas nije trebalo goniti na trening. Trčali smo, često i bosi, trčali i sanjali medalje, pobjede, druženja… U početku, Atletski savez BiH nam je dozvolio da se takmičimo i bez kluba. I tada je sva priča krrnula“, priča nam Đuro.

Priča se nakon prvih uspjeha zakotrljala. Krenuli su brojni mladi i djevojke da se prijavljuju za treninge. Nakon toga ekipa se seli na stadion u Policama.

„Ne smijemo nikad zaboraviti naše šampione. Prije svega Vesnu Ninković koja je bila na Evropskom klupskom prvenstvu“, kaže Đuro.

Vujović podsjeća i na druga poznata imena.

„Sjećam se da je Fatima Bučuk bila veoma talentovana i uspješna. Ljiljana Savović je u juniorskom uzrastu, primjera radi, imala mnogo bolje rezultate od jedne Blanke Vlašić a Ankica Barzut je u brzom hodanju bila redovan učesnik brojnih i najvećih takmičenja. Imali smo mnogo šampiona“, priča Vujović.

Drugačije je, kaže, to vrijeme bilo. Djeca su tada imala samo sport kao zabavu, a danas je sve nadohvat ruke.

“Sjećam se da je nekada bilo na treninzima i po stotinu djece, svima su uvijek bila vrata otvorena“, priča nam Vujović koji je i dalje aktivan učesnik maratonskih i polumaratonskih trka.

On podsjeća na brojna imena trenera u AK „Leotar“ koji su stvarali šampione.

„Sjećam se osnivača kluba Pera Aničića, pa onda velikog entuzijaste i trenera, nažalost pokojnog Milana Bubala”, govori Vujović.

U Atletskom savezu BiH su „Leotaru“ dodijelili dva puta organizaciju republičkog prvenstva u krosu. Tada su mnogi poznati atletičari dolazili, ali je bio evidentan problem nedostaka kvalitetne staze.

„Eh sada. Sada je sve mnogo drugačije. Ovo što sada Trebinje posjeduje je pravo blago. Vidim da su neke ekipe već dolazile ovdje na pripreme. To je odlično za razvoj atletike. Ali usuđujem se da kažem i cijelog sporta, jer nema sporta bez atletike“, kaže nam Đuro sa osmijehom.

Autor: Ratomir Mijanović / Foto: Trebinje live / Preuzeto sa: Naša Hercegovina

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.