SLOBODNI INTERVJU: Jelica Jagodić

Novi gost slobodnog intervjua je Jelica Jagodić. Ona ima (nepune) 22 godine i živi u Rogatici. Student je Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu. Nekada se bavila karateom, a trenutno je dio kluba mačevanja “Pale”.

Đ.V. : Jelice, baviš se “neobičnim” sportom, otkud mačevanje, kako je sve to počelo?

Jelica Jagodić:  Ljubav prema mačevanju se pojavila sasvim slučajno. Na fakultetu sam upoznala koleginicu koja se već tada bavila mačevanjem, pa sam i ja poželjela da treniram i upoznam se bolje sa tim sportom.

Mačevanje je sličan borilački sport kao i karate kojim sam se bavila 12. godina.

Đ.V. : Kakvi su uslovi za taj sport u našoj državi?

Jelica Jagodić: U Republici Srpskoj postoje tri mačevalačka kluba „Banjaluka“, „Romanija“ i „Pale“ iz Istočnog Sarajeva, dok u federaciji postoji samo jedan „Valter“ iz Sarajeva. Prošle godine smo uspjeli da formiramo Mačevalački savez Republike Srpske, glavni nam je cilj osnivanje krovnog saveza BiH.

Ovo je olimpijski sport koji je na samom početku u našoj zemlji. Klubovi se trude da obezbijede potrebnu opremu i rekvizite u skladu sa mogućnostima. Nažalost naša država nije prepoznala ovaj sport kao nešto u šta vrijedi ulagati, iako je dosta djece zainteresovano.

Do sad su održana dva mačevalačka susreta u Istočnom Sarajevu na kojima su učestvovali klubovi iz Srbije, Makedonije, Hrvatske i BiH. Nadam se da ćemo u budućnosti moći da obezbijedimo potrebna sredstva za nabavku kompletne opreme kako bi djeca mogla da učestvuju na svim takmičenjima u regionu.

Đ.V. : Prije si se bavila karateom, i ako se ne varam, propustila si svjetsko prvenstvo, zbog čega?

Jelica Jagodić: Sa šest godina sam počela da treniram karate, to je bila ljubav na prvi pogled. Kao što i sami znate nije lako baviti se sportom u našoj zemlji, treba sami da obezbijedite većinu sredstava za odlazak na takmičenja. Stigla sam do crnog pojasa majstor sam karatea I dan.

Dobila sam poziv sa 16. godina da idem na svjetsko prvensto u karateu koje se održavalo u Litvaniji. To bi bilo ostvarenje snova jedne šestogodišnje djevojčice. Međutim, karate savez Republike Srpske „nije mogao“ da obezbijedi sredstva za to takmičenje.

U današnje vrijeme sve više je mladih talentovanih ljudi za koje se ne mogu odvojiti sredstva, pogotovo kada je sport u pitanju. Nažalost naša zemlja može da obezbijedi sredstva za različite događaje, ali ne i za mlade talentovane sportiste.

Đ.V. : Šta studiraš?

Jelica Jagodić: Student sam treće godine Fakulteta fizičkog vaspitanja i sporta, studijskog programa sport, opšti smjer sportska rekreacija.

Đ.V. : Kakva je perspektiva sa tim fakultetom u našoj državi?

Jelica Jagodić: Bez obzira na fakultet mladi ne vide perspektivu u našoj državi. Planiram posle osnovnih studija da upišem master i nastavim svoje školovanje. Mislim da mladi ljudi moraju da se bore za sebe i svoja prava, bez obzira na lošu perspektivu u našoj zemlji.

Đ.V. : Kakva je inače perspektiva u Rogatici za mlade?

Jelica Jagodić: Živim u Rogatici i primjetan je veliki odlazak mladih u poslednjih deset godina. Sistem u našoj zemlji radi na očuvanju vlasti, a ne mladih u našoj zemlji. Sve više je mladih iz moje lokalne zajednice koji idu trbuhom za kruhom. Boriću se za bolje uslove mladih u mojoj Rogatici i drugim lokalnim zajednicama.

Đ.V. : Razlikuje li se nešto u ostatku Republike Srpske?

Jelica Jagodić: Mnogo manje sredstava se izdvaja za razvoj istočnog dijela Republike Srpske, posebno za Rogaticu. Kada bi se više ulagalo u razvoj grada mnogo manje mladih ljudi bi odlazilo. Mislim da stanje u lokalnim zajednicama i Republici Srpskoj mora sistemski da se mijenja. Ne smijemo biti saučesnici u nakaradnom sistemu.

Đ.V. : Šta je po tvom mišljenju to što će mlade ostaviti u Republici Srpskoj?

Jelica Jagodić: Mladima treba sigurno mjesto za život, sa dobrom perspektivom. Zato se svi zajedno moramo boriti za ostanak mladih i stvaranje boljih uslova za život. Treba nam jača ekonomija sa novim radnim mjestima, bolje stanje u prosveti i veće prosječne plate, kako bi mladi ostajali u našoj zemlji.

Đ.V. : Iz trenutne perspektive, otići ili ostati?

Jelica Jagodić: Ostati!

Mislim da je mnogo lakše u trenutnoj situaciji potražiti bolje uslove za život u inostranstvu, ali ja sam uvijek za to da ostanemo i borimo se za bolje uslove u našoj zemlji. Nigdje nam ne može biti kao tamo gdje smo rođeni, zbog toga moramo ostati i boriti se za svakog pojedinca.

Đ.V. : “Čitamo li se?”  

Jelica Jagodić: Naravno da se čitamo! Hvala ti na prilici da mladi ljudi kažu svoje mišljenje.

Izvor: Đ. V.

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.