“Drugi scenarij je užasan, po njemu ovo neće biti ni srpska, ni bošnjačka, ni hrvatska zemlja, nego zemlja oronulih staraca koji čekaju svoj zadnji dan“

I samo uvođenje policijskog sata je ništa drugo do podcjenjivanje građana i njihovo tretiranje kao nedoraslih ljudi, koji nisu svjesni svojih postupaka.“

Univerzitetski profesor i sociolog Slavo Kukić, komentarišući za BUKU cjelokupnu situaciju sa korona virusom u BiH, izborima, ali i političkim odlukama o uvođenju, a potom i ukidanju policijskog časa u FBiH i skraćivanju u RS, kaže da se ne može oteti utisku da imamo jednu pošast koja nas je u pravilu morala integrisati, barem u vrijeme dok traje, ali su je političari ipak iskoristili kako bi srbovali, bošnjakovali, hrvatovali i kako bi se pokazivali zaštitnicima svoje nacije i njezinih interesa. 

„Zajednički“ neprijatelj nas nije ujedinio

S druge strane, ni jednu odluku, pa ni onu o ukidanju obaveze karantina na granicama, nisu donijeli zajednički, nisu se čak ni konsultovali na bilo kom nivou.

“Prisjetite se samo reakcija iz RS zbog ukidanja karantena u FBiH, koje su u meni izazvale podsmijeh, jer ova situacija je bila krajnja situacija u kojoj je država morala reagovati zajednički i u kojoj su se mjere morale donositi na razini države, a dobili smo štićenje entitetskih interesa i nacionalnih interesa iako je ovo „zajednički“ neprijatelj. Međutim, kada treba dati i trunku svoje vlasti, svoje moći kojom se raspolaže na nivou entiteta ili pak kantona, a pri tom mislim na raspodjelu sredstava koja su došla od MMF-a, onda se ne odstupa ni milimetar, po cijenu da će to izazvati i 1.000 ljudskih žrtava“, ističe za BUKU Kukić, dodajući i kako je, zapravo, političarima ”korona situacija” odlično došla kako bi zastrašivanjem vlastitog naroda ojačali svoju poziciju, a stvarne probleme, koji već godinama opterećuju narod, gurnuli sa dnevnog reda. I samo uvođenje policijskog časa je, smatra, ništa drugo do podcjenjivanje građana i njihovo tretiranje kao nedoraslih ljudi, koji nisu svjesni svojih postupaka.

Postoji, stoga, opravdan strah, podvlači, da će nam korona za sobom ostaviti dodatno usložnjene već postojeće probleme i ojačane autoritativne sisteme. A uz političare će, kao i sada, naglašava Kukić, samo još crkve i džamije biti iznad zakona.

Izbori će se održati

Uvjeren je da će se, i pored nekih tvrdnji u medijima, izbori koji su juče i zvanično raspisani održati u oktobru, jer je za njihovo neodržavanje potreban široki društveni koncenzus, a njega trenutno nema. „Ja osobno vjerujem da ovo trenutno stanje Miloradu Dodiku jako odgovara, da je on u ovom momentu najmoćniji, jer se pokazuje istinskim zaštitnikom srpstva i stoga očekuje da na lokalnim izborima svoju moć na mikro razini poveća u odnosu na postojeću. Stoga, naprosto, treba isključiti mogućnost da SNSD podrži odgađanje izbora. Takođe, ne vidim da bi podršku odgađanja izbora dao ni HDZ, prema tome, naprosto se ne može dobiti kritična masa na razini države kojom bi se izbori mogli odgoditi. Stoga sam mišljenja da će izbori biti održani, a na njima su mogući različiti scenariji. Ovo što ja priželjkujem je jedan od scenarija, ali stvarnost je, bojim se, nešto drugačija“, istakao je Kukić.

Jačaće autoritarne forme vladanja

Pojašnjavajući svoje stajalište, kaže da, nažalost, dosadašnje vrijeme „korona krize“ upućuje na to kako bi ona mogla biti iskorištena za jačanje autoritarnih formi vladanja, a to po pravilu izaziva masu drugih posljedica, što će u konačnici dovesti do toga da se i oni koji su još uvijek ostali u zemlji spakuju i odu: „Ne dogodi li se nekakva značajnija promjena već na lokalnim izborima i ne pokaže li narod da je spreman na okretanje leđa kabadahijama koji su ovu zemlju pokoravali zadnjih 25 godina, drugi scenarij je samo totalno pražnjenje zemlje, koja u tom slučaju sutra neće biti ni srpska, ni bošnjačka ni hrvatska, nego zemlja oronulih staraca, koji, u nemogućnosti da je napuste, čekaju zadnji dan.“

I dok su šanse za promjene na lokalnom nivou prilično male, Kukić je uvjeren da bi „korona kriza“ mogla otvoriti mnoga pitanja na globalnom nivou, posebno kada je u pitanju kapitalizam kao društveni sistem. 

Tatjana Čalić – Buka

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.