SAMOIZOLACIJA NA SELU: U šumi je manji osjećaj strata, paranoje i panike!

U vremenu kada je preporučena izolacija od većeg broja ljudi, mnogi se odlučuju na samoizolaciju na selu. Daleko od gradske gužve smanjen je kontakt sa drugim ljudima na minimum. Što je selo izolovanije, to je u ovom trenutku bolje.

Zvjezdana Veselinović Mijatović na selo iz grada „pobjegla“ je davno, a sada u vremenu pandemije koronavirusa ne krije da joj je drago što živi daleko od grada. Zvjezdana je umjetnica i profesorica likovnog obrazovanja, a kaže da ju je prvih nekoliko dana izolacije i vanredne situacije u kojoj smo zbunilo.

„Vjerujem da je tako i svim ostalim mojim kolegama, bez obzira da li žive na selu ili u gradu. Prosto je život kakav poznajemo stao. Samoizolacija mi nije teško pala, jer sam prije pet godina preselila na selo iz istog razloga. Umjetnik sam, pa nam je to i prirodno stanje. Rad u prosvjeti iscrpljuje baš zbog tog kontakta sa ljudima, pa mi je sad ova situacija dobrodošla za ostvarivanje ličnih ciljeva. Nisam od osoba koje unaprijed paniče, pogotovo kad ne mogu uticati na promjene, pa vjerujem da će se i časovi nadoknaditi i tada ću o tome razmišljati“, kaže za BUKU Zvjezdana Veselinović Mijatović.

Ona svoj komšiluk zove rodovsko-plemenskom zajednicom.

„Svi se bave poljoprivredom, pa je s proljećem to glavna preokupacija. Svako je na svojoj njivi, tako da je distanca ispoštovana. Što se djece tiče, izolacija je u tri kuće, djeca su se družila neprekidno prije, ali i kad je izbila epidemija, pa smo svejedno svi u istom sosu. Trudimo se da provedu što više vremena vani na suncu i vazduhu“, kaže naša sagovornica. Ona dodaje da je u šumi manji osjećaj straha, paranoje i panike.

Kada ste na selu, ne brinete o tome šta će jesti, selo je samoodrživo i tu je najveća prednost, kaže Zvjezdana.

„Jutros sam morala otići u komšiluk po glavu dinosaurusa, hitno, jer je naš četverogodišnjak ostavio tu glavu, a sjetio je se uveče u 22 časa i agoniju smo proživjeli dok nije zaspao i zorom opet nastavio kako je progledao. To razumiju samo roditelji sitne djece. Dok sam išla po glavu, sretnem babu Bosu i vratim se kući sa dinosaurusom i 20 svježih jaja, a u red nisam stala. Mlijeko nam pred vrata dovozi rođak Aco. Sa tim zajedništvom, mi jedni druge držimo u izolaciji na sigurnom. Možda ta ideologija zaživi i u gradu, sad kad nema druge, pa se narod podsjeti kako se nekad živjelo i da smo bez tog niko i ništa“, kaže Zvjezdana.

Leutar.net SAMOIZOLACIJA NA SELU: U šumi je manji osjećaj strata, paranoje i panike!

Prije koronavirusa, prisjeća se, česte teme u društvu bile su sttres i sindrom sagorijevanja na poslu, sveopšte nezadovoljstvo, manjak vremena za odgoj djece, za porodicu uopšte.

„Sada smo primorani da se bavimo sobom i to uopšte nije loše. Završite sve što ste stavljali iznova i iznova na novogodišnje ‘to do’ liste, neostvareni hobi, čitajte, spavajte, spremajte, sadite i radite sve poslove koji vam odmaraju psihu. Provodite kvalitetno vrijeme sa porodicom, jer je ovo jedinstvena prilika u kojoj ste napokon gospodari svog vremena“, ističe Zvjezdana.

Bojana Butulija, profesorica srpskog jezika i književnosti iako živi u gradu, odlučila je da se sa dvoje djece povuče na selo u vidu lične samoizolacije.

„Svjež zrak i mirno okruženje su ono što je djeci i meni potrebno u ovom momentu. Vrijeme na selu, nekako, sporo teče, nema žurbe, niti gledanja na sat. Trenutno nemamo većih obaveza i živimo u skladu sa prirodom. Ujutru nas umjesto sata probudi pijetao, dok baka već užurbano postavlja trpezu bogatu domaćih proizvodima. Preostalo vrijeme do popodnevnog spavanja trčimo po prostranim njivama i bacamo kamenčiće u rijeku. Zabavu pronalazimo na svakom koraku, krečimo voćkice sa dedom, dajemo kukuruze svinjama sa bakom, divimo se ljepoti rijeke, mijesimo sa bakom tijesto za pitu. Vrijeme na selu sporo prolazi, ali je ispunjeno aktivnostima“, kaže za BUKU Bojana.

Poslije popodnevnog odmora, Bojana kaže da opet izlaze napolje i uživaju u svježem zraku.

„Pijemo kafu u dvorištu, a predvečerje je namijenjeno za hranjenje domaćih životinjica i pripremu za spavanje, već oko 20h život na selu utihne. Ja sam ovih dana na selu pronašla mir, kako vanjski, tako i unutrašnji“, ističe Bojana.

U ovom periodu, kada je vanredna situacija zbog koronavirusa, Bojana preporučuje odlazak na selo svima koji imaju tu opciju.

„Onaj ko nema, treba dobro da osmisli dan, a da ga kvalitetno utroši. Svakako preporučujem čitanje knjiga, novih naslova, a i podsjećanje na stare. Pored toga, filmovi su uvijek dobar izbor i služe da skrenu misli sa aktuelne situacije. Ne treba zaboraviti ni na svoje tijelo, svaki dan trebali bismo da odradimo neke vježbice kako bi se bolje osjećali i što spremnije dočekali novi dan. Naravno, uvijek bih preporučila odlazak na selo, jer jača tijelo i liječi dušu“, kaže naša sagovornica.

Maja Isović Dobrijević – Buka

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.