Podaništvo – stvar karaktera

Nije jasno utvrđeno da li termin poltron potiče od italijanske riječi
/poltrone/ ili francuske /politron/, a vjerovatno predstavlja
kombinaciju obje riječi. Jasno je da se ovaj pojam koristi u značenju
kukavice ili osobe koja iskazuje dvolično ponašanje. Poltron je sinonim
za riječi plašljivac, ulizica, beskičmenjak, razmetljivac, puzavac,
podrepaš i tome slično. Dakle, riječ je o neomiljenim ljudima koji se
nalaze u svakom društvu i koji za cilj imaju jedino i isključivo svoju
korist, te se zarad nje dodvoravaju čak i ljudima koje ne poznaju.

Meša Selimović – ulizice

Ulizice to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji,
najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju
strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož,
kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu,
najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer
će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.

Ranko Vuković – Podaništvo nije stvar obrazovanja, već karaktera

Podanik obožava Vođu; Vođa Podanika prezire.

Podanik ne voli Slobodu. Misao o slobodi mu otkriva svu bijedu njegovog
položaja. Grčevito se bori protiv nje kao najvećeg neprijatelja.

Podanik je religiozan, iako se često predstavlja kao ateista. Njegov Bog
je trenutni Vođa.

Podanik voli da bude nagrađen za svoje podaništvo. Nekad je to pohvala,
nekada novac, nekad ga „pomiluju po glavi“. Repertoar je neiscrpan…

Podanik mnogo ne misli. Sve njegove misli su usmjerene na mišljenje
Vođe. Vođa misli ispravno, Podanik je, vođen njegovom mišlju, uvijek u
pravu.

Podanik se smije kad se smije Vođa. Tužan je kad se Vođa namršti.
Smijeh, dok je vođa tužan, mogao bi da bude neoprostiv grijeh.

Podanik voli izbore. Tada je najbliži Vođi. Njegova lojalnost je potpuno
otkrivena. A može se ponešto i zakačit.

Podanik voli javne skupove na kojima se pojavljuje Vođa. Svu svoju snagu
upotrijebi da se približi i da ga najbolji drug uslika sa Voljenim. Mala
korupcija ga sjutradan izubacuje po novinama, TV-u i drugim medijima.
Prvi je ujutru na ulici. Mora dozvoliti sugrađanima da ga vide, da mu se
dive zbog njegovog jučerašnjeg uspjeha. Poneko se ogrebe i za piće.

Podaniku je cilj da svede Građanina na svoju mjeru. Najčešća sredstva su
ukazivanje na besmislenost bilo kakve borbe za Demokratiju i Slobodu.
Prilagodi se. Kao pojedinac ne možeš ništa. A Građani u ovakvim
društvima doduše jesu rijetkost.

Podaniku svaka Vlast odgovara. Na pitanje jednog opzicionara – Zašto ne
glasaš za nas, odgovara – Glasaču za vas kad pobijedite.

Podanik nije uvijek glup. Podaništvo nije stvar obrazovanja, već
karaktera. Podanik Građanina lako imenuje kao Neprijatelja… Sljedstveno
tome Građaninu slijedi i kazna.

Znajući da podaništvo nije baš u vrhu moralnih vrijednosti često ga želi
zamaskirati velikim principima kao što su Država, Nacija, Tradicija,
Porijeklo,Tajna društva…

Podanik je pasivan posmatrač svega što se zbiva oko njega. Jedino ako je
Vođa u pitanju. Tada se pretvara u zvijer. Treba zaštiti Vođu da bi
zaštitio sebe. Jer prilagođavanje na novog Vođu može da potraje, a može
biti i odbačen.

Neko je rekao – da je dobar podanik loš Građanin, i obratno.

Podanik nikad neće učestvovati na autentičnom protestu protiv
nepristojne vlasti, ali će rado učestvovati na kontramitingu kojeg
organizuje vlast.

Podanik je uvijek podanik. Vlasti se mogu mijenjati a on je konstantan.
Cement svake autokratije.

Nema podložnije fele za manipulaciju od Podanika. Svaki avetluk vlasti
za njega je bespogovorna istina. Danas ovako, sjutra onako – o istoj
stvari, ali kod podanika sve prolazi.

Podaniku je rođak – rođak samo dok je na vlasti. Udara po njemu kad mu
Vođa namigne, a često i bez namigivanja.

Svoje podaništvo pravdaju na razne načine. A najviše udaraju na one koji
nijesu kao oni.

Podanici su ponekad i ljuti na vlast pa je kritikuju – ili bolje rečeno
ogovaraju. Ali nikad zbog narušavanja opšteg dobra – već zbog toga što
mu nešto nije učinjeno van svih pravila.

Malo obrazovanije Podanike jedan autor naziva – reproduktivna plaćenička
inteligencija.

Najveća muka za podanika je odlazak jednih sa vlasti a dolazak drugih.
Kako se prikloniti drugima a da ne izdaš prve. Nikako. Moraš izdati
prve, i to činiš, jer da ne činiš možda bi se izvukao iz pozicije
podaništva. A on to ne može, jer je vječiti Podanik.

Piše: Ranko Vuković

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.