Jane

Pitao sam Jane za Bizant, nije znala, samo je gledala kao da sluti teški pokrov kamenih vjekova, zid plača, krv.

I stoičku crtu na licima anđela i plamen i rađanje i smrt. Znam da je to osjetila, vidio sam odsjaj iza njenih leđa.

Rekla je – možda sve počinje bez valjanog razloga, možda sve počinje iz plavog. Zvuk sječiva dok vibrira ili pjesma s one strane doživljenog. Možda čelik, i to samo za trenutak pod svjetlom kad zablista, možda ti se sviđa da budeš tinta, možda ti se sviđa da budeš slavan.

To nikad nećeš saznati honey!

Pustio sam da me uzme sebi jer sam stvarno čuo pjesmu oklopnika, i udarce od kojih pucaju kosti i krikove i metež i sječu roblja bez imena.

I koliko god izgleda glupo, znao sam da se omča steže oko carskog vrata, i da novi kalif već zasjeda na mokrim jastucima iznad prijestolja.

Rekla je što bi se dogodilo da su zaorali Rim kao sto su slali stoku da pase nad Kartagom? Ili da otrgneš jednu vlas za spas vrste, da li bi to uradio, honey? Ili da si ohol, pa da te bogovi provedu kroz devet svjetova, a onda te vrate ugašenog kao mrtvu haringu, zar bi to želio, honey?

Azra – Jane

1 Komentar

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.