Rođenima poslije nas…

Zaista, živim u mračno vrijeme!
Bezazlena riječ je glupa. Bezbrižno čelo
znak je neosjetljivosti. Onaj ko se smije
samo još nije primio
užasnu vijest.


Kakvo je to vrijeme u koje je
razgovor o drveću gotovo zločin
zato što podrazumijeva ćutanje o tolikim zlodjelima!
Zar onaj što tamo mirno prelazi ulicu
Zbilja nije kod kuće za svoje prijatelje
Koji su u nevolji?

Istina: još zarađujem za život.
Ali vjerujte mi: pukim slučajem. Ništa
od svega što činim ne daje mi za pravo da se sit najedem.
Slučajno sam pošteđen. (ako me napusti sreća,
Biću izgubljen.)

Kažu mi: Jedi i pij! Budi srećan što imaš šta!
Ali kako da jedem i pijem
kad ono što pojedem otimam gladnome,
a čaša vode koju popijem nedostaje žednome?
A ipak jedem i pijem.

Volio bih i da sam mudar.
U starostavnim knjigama piše šta je mudro:
Ne miješati se u spor u svijetu i svoj kratki vijek
proživjeti bez straha.
Održati se i bez nasilja,
zlo uzvraćati dobrim,
svoje želje ne ispunjavati, nego ih zaboravljati –
smatra se mudrim.
Ja sve to ne mogu:
Zaista, živim u mračno vrijeme!

Bertolt Breht, rođen 10. februara 1898. godine

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.