Pedijatri upozoravaju: djeca se nikad ne utapaju onako kako to zamišljate, tragedija se može dogoditi u potpunoj tišini!

Mislili ste da osoba koja se utapa pokušava privući pažnju vikanjem, pljeskanjem po vodi i mahanjem? Ne baš, kažu stručnjaci. 

Utapanje nije dramatično, kao što misli većina ljudi. Laici smatraju da utapanje izgleda kao u filmovima, ali istina je potpuno drugačija: djeca se često utope u tišini, kaže pedijatar Ulf Buehligen iz univerzitetske bolnice u Leipzigu. 

Ona potonu brzo i ćutke, jer paralizovana od šoka ne stignu dozvati u pomoć, objašnjava on. 

Kad se dijete utapa, ono čini sve što može da bi došlo do vazduha. S mukom pokušava održati nos i usta iznad površine vode, a ruke su ispružene najčešće u vodi i nisu u vazduhu, jer na taj način tijelo pokušava održati iznad površine vode. Ističe i da najveća opasnost nije dubina vode nego njena dostupnost.

Smrtonosne mogu biti, uz klasične opasnosti poput mora, jezera i bazena, i bare, zdenci te rezervoari za vodu, čak i kade, dodaje Buehlingen.

I mada se to roditeljima, bakama i djedovima neće svidjeti, ugledni pedijatar iz profesionalnog iskustva kaže da se djeca najčešće utope u njihovoj prisutnosti „zbog manjka ili potpunog nedostatka pažnje“.

Uzroci nesreća leže u tome što djeca često precijene svoje sposobnosti ili su nepromišljena i nesvjesna potencijalnih opasnosti. Dijete se može utopiti u manje od jedne minute. 

Pedijatri kažu da je utapanje vodeći uzrok smrt djece između prve i četvrte godine života, te drugi najčešći uzrok smrti djece između prve i četrnaeste godine (odmah nakon saobraćajnih nesreća). 

Ne treba zaboraviti ni da za 69 % djece roditelji ne očekuju da plivaju, a ipak ih zateknu u vodi.

Dr. Buehlingen podsjeća da su djeca koja se igraju u vodi glasna te roditeljima, bakama, djedovima ili dadiljama savjetuje da, čim utihnu, provjere šta se događa.