Naselje Stari grad Trebinjci često nazivaju Kastel. Možda se u dijalozima spominje tako i zbog toga što je opasano visokim bedemom. U svom trajanju od trista i više godina, ovo naselje krivudavih ulica, sokaka i uglavnom niskih kuća, doživjelo je brojne promjene i metamorfoze. Najviše u građevinskom smislu! Po mišljenju nekih Trebinjaca austrougarska kasarna, nastala pod kraj 19. vijeka narušila je ambijentalnu cjelinu tog grada — metuzalema.
Naravno, malo se zna šta je bio razlog da se sazida među niskim, uglavnom jednospratnim objektima? Sa sigurnošću se ne zna ni to šta je bilo ispod njenih temelja. Razne su pretpostavke. Najviše se čuje da su tu bili ostaci nekog vjerskog objekta, što nije sa sigurnošću utvrđeno. Šetajući Starim gradom, jedan moj kolega, vjerovatno više u šali reče, da su tom građevinom Austrougari željeli da pokažu, koliko se uzdižu iznad prohujalog turskog vremena!
Za nas, koji smo došli iza tih davnih vremena, zgrada građena za pontonjerske jedinice. tzv. „sive monarhije“, ostala je u lijepoj uspomeni. Naime, tu je bila naša Gimnazija, gdje smo učeći proveli mladalačke dane, Ne kaže se uzalud ono: „Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doma!“ Sada je tu jedna prestižna ustanova — bogati Muzej Hercegovine. Sa satom na krovu, postavljenim početkom 20. vijeka, posebno za nas Trebinjce ima i veće značenje. Prema tom satu, bar što se tiče vremena, najbolje smo se orijentisali!
Prije svega želim da kažem šta je sve Stari grad doživljavao u proteklom vremenu. Posebno u građevinskom smislu. Mislim da je u vezi s tim najviše „stradao“ poslije Drugog svjetskog r a t a. Ne malo smo bili iznenađeni, kada su pedesetih godina srušene stare „prizemljuše“, kuće sa desne strane kada se ulazi u grad.
Izgrađena je, bar tada, neugledna kamena kuća. Kasnije je korisno poslužila pod nazivom „Ortopedija“. U početku pod stručnim nadzorom Trebinjca Hajrudina Sadovića, tu su se od drveta i drugih materijala pravila pomagala za invalide sa područja Hercegovine i šire. Bilo ih je i te koliko poslije onog r a t a.
Iako je bio stariji od mene sa Hajrudinom sam se ponekad družio po kafanama. Bio je majstor svog posla i nostalgičar. Posebno kada bi malo više popio. Činilo se da je tome bio uzrok što se nije ženio i stvorio porodicu. Sada je zgrada bivše „Ortopedije“, bar spolja, znalački uređena za potrebe hotela. Čini se, enterijer se gradi sporije, pa nije sigurno kada će hotel primiti prve goste? Propust u gradnji u Kastelu predstavlja stambeni objekat (doduše nezavršen) iza kuće porodice Gerun. Šteta je i to što, poslije duže pauze, u zidinama nije zaživjelo ljetno kino.
Da malo, sa kritika nepotrebno urađenog u ovom naselju, pređemo na ono što odgovara ovom starom prostoru.
Prije svega, treba istaći majstorski izgrađen tzv. „Južni lučni ulaz“, koji je konačno spojio dva grubo razdvojena dijela bedema, da bi u Kastel mogla ulaziti prvo kola sa konjima, a kasnije i motorna vozila!
Veoma je atraktivna, i uklopila se u ambijent kamena zgrada porodice Vasiljević, u blizini „Mejtefa i na mjestu gdje je bio oronuo objekat porodice Seko. Sa Anom iz te kuće išao sam u obližnju Gimnaziju. Bila je lijepa pa smo joj se svi iz razreda pomalo udvarali. Njena baba Magda, visoka, mršava i sijeda, uvijek bi išla na pijacu iza podneva. Kada bi je neko upitao zašto tako kasno odlazi u kupovinu, znala bi kazati: „Tada je na pijaci sve jeftinije!“
Nova Uprava grada, nekim radovima u kastelu, kao da vraća tom naselju. Jedan dio grada se popločava. Ispod kamenih ploča biće i nove, znatno veće vodovodne i električne instalacije. Biće više vode i svijetla po krivudavim sokacima!
Mnogi će upitati šta je sa kanalom oko bedema? Njim je voda ponornica tekla od tzv. Salahovića kuće do Čučkovića vrtova. Ljeti bi se stvarale baruštine sa komarcima. Zbog straha od malarije kanal je zatrpan 1934. godine. Ponovo otkrivanje kanala zahtjevalo bi veliki trud i sredstva. Ima znatno važnijih prijedloga da Stari grad bude još atraktivniji za sve koji ga posjećuju.
Piše: Ljubiša Anđelić
Foto: Željko Miletić
Be the first to comment