Staljin ga je zvao SPASILAC MOSKVE – Nepobjedivi maršal Žukov, a bio jedini sovjetski građanin koji je mogao piti Coca-Colu

Legendarni maršal, četvorostruki Heroj Sovjetskog Saveza – Georgij Konstantinovič Žukov je čovjek čije su zasluge pred Otadžbinom neprocjenjive, podsjeća Glas Rusije u tekstu o slavnom heroju b o r b e protiv n a c i z m a.

Rodivši se u običnoj seljačkoj porodici, on je prešao dug i slavan put od konjičkog unter-oficira do zamjenika Vrhovnog Komandanta u vrijeme Velikog Otadžbinskog r a t a. Ne stavljaju uzalud zapadni vojni istoričari Žukova u isti red sa Aleksandrom Velikim i Napoleonom, smatrajući da je Žukov promijenio tok istorije.

Od samog djetinjstva Žukov je navikao na težak i uporan rad. Godine 1915. Žukov je donio odluku da ode na f r o n t – u toku je bio Prvi svjetski r a t. Prošavši obuku, Žukov je položio ispit za čin unter-oficira. Već tada, on je bio odličan konjanik, vladao je o r u ž j e m i metodikom pripreme vojnika. Od avgusta 1918. Žukov je služio u Crvenoj Armiji, učestvovao u Građanskom r a t u.

Bez obzira na to što Žukov nije stekao visoko vojno obrazovanje, iza sebe je imao mnoštvo završenih vojnih kruseva. Akademsko obrazovanje Žukov je zamijenio iskustvom Prvog svjetskog r a t a i Građanskog r a t a, službom na raznim dužnostima u Crvenoj Armiji. Konačno, u julu 1939. godine bio je imenovan za komandanta Prve grupe armija sovjetske vojske u Mongoliji. Upravo tada, prvi put je došao do izražaja talenat vojskovođe Georgija Žukova, kaže doktor istorije, profesor Vojnog univerziteta Ministarstva odbrane Jurij Rubcov.

Foto: slavyanskaya-kultura.ru

„Žukov se ispoljio kao pravi inovator u oblasti vojne vještine. To se pokazalo još u vrijeme sovjetsko-japanskog k o n f l i k t a na rijeci Halhin-Gol uoči Velikog Otadžbinskog r a t a, i posebno upečatljivo za vrijeme Velikog Otadžbinskog r a t a. Žukov se ispoljio toliko upečatljivo, da je to čak Staljin priznavao, nezvanično mu dadijelivši titulu spasioca Moskve. Staljingradska b i t k a, Kurska b i t k a, b i t k a za Bjelorusiju – operacija „Bagration“ –  svugdje se Žukov pokazao vrlo izrazito“, objašnjava dr Rubcov.

Početkom Velikog Otadžbinskog r a t a, on je naglo napredovao u službi. 23. juna 1941. godine bio je imenovan za člana Štaba Vrhovne komande. A već u avgustu postao je prvi zamjenik narodnog komesara odbrane SSSR i zamjenika Vrhovnog komandanta Staljina. Žukovu su uvijek davali najteže zadatke, gdje je prije svega bila potrebna snaga volje i čvrstina karaktera.

Upravo pod njegovim rukovodstvom Crvena Armija je r a z b i l a nepobjedivi vermaht kod Moskve. Nije uzalud do same s m r t i Žukov govorio: „Kada me pitaju šta sam najviše zapamtio iz prošlog r a t a, uvijek odgovaram: b i t k u za Moskvu“. Komentariše vojni istoričar, magistar istorije Aleksej Isajev.

Foto: Profimedia

„R a t se od blickriga pretvorio u dugotrajni s u k o b u kojem je Njemačka u daljoj perspektivi gubila. Zato je zaustavljanje vojske vermahta kod Moskve ogromna zasluga Žukova. Ipak, ona se time ne ograničava“, podsjeća Isajev.

Godine 1974. maršal Sovjetskog Saveza Georgij Žukov je p r e m i n u o i s a h r a nj e n je na Crvenom trgu ispod zidina Kremlja. Iza sebe ostavio je memoare Sjećanja i razmišljanja i vječito sjećanje na Veliku Pobjedu.

Coca-Cola je za vrijeme Drugog svjetskog r a t a osvojila svijet, ali ovo gazirano piće s okusom kapitalizma držano je podalje od Sovjetskog Saveza. Izuzetak je bio jedan čovjek koji je pritom bio najveći sovjetski r a t n i heroj…

Teško je zamisliti svijet bez Coca-Cole. Voljeli je ili ne, ona je uvijek tu, neizbježno slatko iskušenje za one koji je piju i nešto što neprekidno moraju odbijati oni koji je izbjegavaju. Ona je zaštitni znak potrošačkog društva i to uz podršku Djeda Mraza. Nije nikakvo čudo što je Sovjetski Savez pokušao spriječiti da se najpoznatije bezalkoholno piće na svijetu prelije preko Željezne zavjese.

Međutim, svako pravilo ima svoj izuzetak. Kada je general Crvene Armije, Georgij Žukov krajem Drugog svjetskog r a t a izrazio želju za karamelizovanim gaziranim napitkom, njegova želja ne samo da je ispunjena, nego je američka kompanija učinila puno više od toga i za odlikovanog r a t n o g heroja proizvela specijalnu seriju ovog pića.

Piće razdora

„Coca-Cola, piće koje uzvraća u d a r ac“ – možemo pročitati na reklami za Coca-Colu iz 1943.godine. Drugi slogan glasi: „Uzmi Coca-Colu = Vojniče, osvježi se”. Ideja o tome da je Coca-Cola simbol Amerike i američkog planetarnog prisustva nije samo obična izmišljotina. To je zapravo imidž koji je sam brend a g r e s i v n o promovisao tokom čitave svoje istorije. Slike vojnika koji ispija ledenu bocu Coca-Cole („okus doma”) preplavile su cijeli svijet.

Sovjetski Savez nije bio potpuno imun na zapadno brendiranje: firma „Ford” je odigrala značajnu ulogu u sovjetskom projektu industralizacije 30-ih godina 20. vijeka, dok je „Pepsi” postao prvi masovni američki brend u SSSR-u 70-ih godina. Coca-Cola je međutim bila nešto sasvim drugo. Tom Standige, autor knjige „Istorija svijeta u šest čaša”, tvrdi da je „Coca-Cola” dugo izbjegavala sovjetskog diva iz marketinških razloga, plašeći se da će njen profit puniti državnu blagajnu.

Pukotina između kommunizma i kapitalizma koju je ispunila Coca-Cola bila je jasno vidljiva. Prvi čovjek koji ju je prešao nije bio kapitalist, već maršal Žukov, čovjek koji je n a c i s t e izbacio iz Staljingrada i tjerao ih sve do Berlina.

Međutim, jednostavno nije bilo moguće vidjeti ga kako pije američko piće.

Žukovljeva bijela Cola

Priča se da je Žukov prvi put probao Coca-Colu kada mu je ponudio general Dwight Eisenhower i da je odmah podlegao njenim čarima. Uhvaćen između čekića i nakovnja, novi „ovisnik od Coca-Coli“, Žukov se sada morao snalaziti balansirajući između svoje slatke strasti i odanosti ideologiji.    

Kakvo rješenje je pronašao? „Bijelu Coca-Colu.“

Kako navodi Mark Pendergrast u knjizi „Za Boga, domovinu i Coca-Colu“, za Žukovljev problem saznao je general Mark V. Clark, američki zapovjednik u Austriji 1946. godine. „Coca-Cola” je dobila posebnu molbu da napravi bezbojno gazirano piće. Njegov jedini zahtjev je bio da se piće ne „toči u onu smiješnu bocu” i da bude „druge boje“.

Maršal Georgij Žukov i general Dwight Eisenhower u Moskvi

Finalni proizvod, koji je proizveden u Briselu, nije sadržavao karamelu i bio je pakovan u boce s ravnim rubom. S kakvim ciljem? Kako bi bijela Coca-Cola ličila na votku i postala znatno prihvatljivije piće u sovjetskoj javnosti od navodne kapitalističke „otpadne vode“. Na čepu se čak našla i crvena zvijezda, kao prihvatljiv oblik saradnje u okviru brendiranja komunističke Coca-Cole.

Za svoj trud „Coca-Cola“ je dobila slobodan prolaz u dijelove Beča pod sovjetskom kontrolom bez birokratskih peripetija. Projekt bijele Coca-Cole obustavljen je nakon što je 1946. godine proizvedeno 50 gajbi za Žukova. Iako je to bilo više od diskretne usluge između dva generala, ovaj slučaj je karakterističan za vrijeme prije hladnog r a t a, kada su visoki sovjetski i američki zvaničnici ulagali puno truda kako bi podržali savezništvo između dvije zemlje.

I mada nije doživio da vidi dalju sudbinu svoje ideje, Žukov je na neki način bio vizionar. 1992. godine „Coca-Cola” je proizvela svoju „Tab Clear” kristalnu Colu, koja je na tržištu opstala do 1994.

Russia Beyond – priredio: Leutar:Net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.