Koliko je PRAVDA ZA DAVIDA uticala na medije?

Novinarkama i novinarima smo postavili pitanje na koji način je Pravda za Davida uticala na medije i koliko su sami mediji pomogli ili odmogli samom pokretu.

Slučaj u b i s t v a mladića Davida Dragičevića na noge je digao i ujedinio građane Banjaluke, Republike Srpske, BiH, regiona i svijeta. Građani više od godinu dana okupljaju da bi postavili jedno pitanje: ko je u b i o Davida Dragičevića? Ono što karakteriše cijeli slučaj jeste svakodnevno praćenje okupljanja od strane medija. Novinarkama i novinarima smo postavili pitanje na koji način je Pravda za Davida uticala na medije i koliko su sami mediji pomogli ili odmogli samom pokretu.

Milkica Milojević, novinarka i aktivistkinja iz Banjaluke na kaže da je pitanje odnosa medija i pokreta Pravda za Davida vrlo komplesno pitanje iz više aspekata.

“Prvo, odnos medija, pogotovo tokom trajanja višemjesečnih protesta povodom u b i s t v a mladog Banjalučanina, bio je polarizovan. Jedni su te proteste ignorisali, drugi su o njima svakodnevno izvještavali, neki čak i pristrasno i pomalo ‘navijački’. Neki su mediji te proteste redovno pratili iz sasvim pragmatičnih razloga – zato što su im oni donosili veliki broj čitalaca / gledalaca, odnosno ‘klikova’.  Kroz način (ne)praćenja ovih protesta mogla se jasno isčitati pozicija, odnosno uređivačka politika pojedinih medija. Jedno je ipak zajedničko svim tim pristupima, a to je – površnost. Malo je bilo medijskih sadržaja koji su se ozbiljno bavili samim fenomenom, odnosom vlasti, civilnog društva, akademske zajednice… prema tim protestima i pokretu”, kaže za BUKU Milkica Milojević.

A sa druge strane, bilo je i sasvim neprimjerenih medijskih sadržaja, poput onog o tome gdje je otac u b i j e n o g mladića i da li on ima djevojku i slične gluposti, čiji je jedini cilj bio da oblate i diskredituju  vođe protesta, ne štedeći ni roditelje u b i j e n o g Davida.

“Pri tom je upotrijebljen dobro oprobani recept: da neki kvazimedij, neki portaliod bez potpisa i impresuma objavi laž ili gnusobu, a onda taj sadržaj prenese RTRS ili agencija SRNA i tako tom smeću da karakter ‘vijesti’. Sve u svemu, ‘Pravdu za Davida’ su mediji iskoristili, svako za svoje ciljeve, a pri tom su propustili priliku da se ozbiljno pozabave suštinom tog pokreta. Na kraju je, naravno, đ a v o došao po svoje, pa smo svjedočili gruboj represiji prema građanima, pa i prema novinarima. Mnogi ozbiljni analitičari tvrde da su sporni članovi budućeg Zakona o policiji RS, koji će policajcima dati ovlaštenja da h a p s e građane po svom nahođnju, a direktoru policije da regrutuje ‘prikrivene istražitelje’ koji će građane uhoditi, samo način da se ozakoni ono što su policajci nezakonito radili aktivistima ovog pokreta i građanima koji su ih podržavali”, ističe Milkica.

Banjalučki novinar Dejan Šajinović kaže da je ovo veoma teško pitanje, jer svi znamo da ju tu bilo svega i svačega.

„Neki mediji su se ponijeli jako nečasno. Sjećamo se onih koji su pljuvali po ljudima iz grupe, prozivali ih za izdaju, optuživali da su krriminalci… Nadam se da neće biti zaboravljeno kako su se oni ponašali. To nisu mediji, to je bio medijski l i n č prema očajnim roditeljima i ljudima koji su željeli skrenuti pažnju na jednu trragediju. Isto tako, imali ste medije koji su iskorištavali dešavanja u grupi kako bi povećali broj klikova. A naravno, bilo je i medija koji su se potrudili da se istina čuje što dalje, i oni su zaista ispunili svoju ulogu“, kaže za BUKU Šajinović.

Dejan Rakita, glavni i odgovorni urednik ELTA televizije rekao je da je paradoks da su mediji više uticali na Pravdu za Davida, nego Pravda za Davida na medije.

„Kad kažem uticali, mislim na sudbinu i dešavanja oko samog tog pokreta, što se nikako nije smjelo dogoditi. Dalje, ni kao mediji, ni kao društvo nismo imali mentalnu snagu da savladamo priču o tim protestima. Jedan dio medija je tu priču pratio sa tabloidne strane, nabijajući klikove i šerove, drugi dio medija je subjektivno, često neargumentovano, bio naklonjen učesnicima protesta, dok je treći dio medija bio izrazito negativno nastrojen prema toj priči, opet bez argumenata i pri tom služeći se nečasnim kvalifikacijama i pristrasnom izvještavanju. Veoma mali broj medija, kao četvrta grupa, je bio objektivan i poštovao svetost činjenica. Novinari su, na žalost, upali u trenutni društveni trend gdje moraš odabrati stranu i samim tim biti subjektivan i simpatisati jednu od političkih/društvenih elita. To je pogrešno i na kraju je dovelo do još većih podjela unutar medijske scene Srpske i BiH“, rekao je Rakita za BUKU.

On ističe da je kriznih situacija bilo i biće, ali se ne smije dozvoliti “lešinarenje” oko osjetljivih društvenih  pitanja i događaja, poput slučaja “Pravda za Davida”, jer to šteti i našoj struci, ali i samom društvu. Rakita ističe da je odgovornost na svima nama, samo nisam siguran da tu odgovornost svi podjednako shvatamo i doživljavamo.

Vanja Stokić, urednica E trafike iz Banjaluke kaže da je Pravda za Davida savršeno pokazala ko je ko, i među građanima i među medijima.

„Vidjeli smo one koji izvještavaju sa mjesta dešavanja, a vidjeli smo i one koji kreiraju neku potpuno drugu stvarnost, kao da živimo i radimo u paralelnim svjetovima. Pored toga što javni servis takvim ponašanjem nanosi ogromnu štetu profesiji i drugim medijima jer nas građani posmatraju kao jedne te iste, zapravo je bilo vrlo zanimljivo gledati dokle ide njihova drskost. U vremenu kada svako ima pametni telefon i pristup intenetu i kada svako na neki način izvještava o dešavanjima kojima prisustvuje, RTRS je dao sebi za pravo da manipuliše informacijama i snimcima. Tako smo imali medije i društvene mreže koji su zasuti fotografijama sa prepunog Trga Krajine, a RTRS je izvještavao da se tamo skoro niko i ne nalazi. Nažalost, to im je i pošto za rukom, čak i pored ostalih medija koji su većinom korektno prenosili stanje na terenu“, kaže za BUKU Vanja Stokić.

A, što se tiče pomoći tom pokretu Vanja kaže da su mediji bili od koristi u tom smislu da su držali pažnju javnosti sve vrijeme i nisu dozvoljavali da se ova tema potisne.

„Već smo navikli na to da se publika zasiti neke teme već za tri dana, ali ovog puta to nije bio slučaj. Mediji su pomogli da priča o Davidu pređe granice regiona i da Banjaluku posjete svjetski mediji, kakav je BBC ili CNN, zbog čega je priča o ovom slučaju dostigla svjetske razmjere. Neki mediji su načinili i ogromnu štetu (RTRS, ATV, Srna), a neki su prosto lešinarili pa nisu poštovali privatnost i b o l porodice Dragičević, pa su bez filtera objavljivali sve čega se dokopaju. Bilo je svega“, ističe Vanja Stokić.

Mirjana Tešanović urednica Impulsa iz Banjaluke smatra da je Pravda za Davida pokazala sav sjaj i bijedu medija kod nas.

“Dok su neki mediji, poput javnog servisa RTRS, prvo potpuno ignorisali svakodnevna okupljanja, a potom preko ‘portaloida’, prenosili laži, neki su to koristili u političke svrhe. Jako malo medija je objektivno izvještavao o dešavanjima vezanim za Pravdu za Davida i tu bih sa ove distance kritikovala i Impulsportal čija sam urednica, jer smo u određenim periodima ovih okupljanja djelovali više aktivistički nego kao novinarke, a znale smo često preći i granicu između empatije i simpatije prema roditeljima, što novinari ne bi smjeli da rade. U tom smislu smatram da su pojedini mediji svakako odmogli ovom pokretu, a koliko su neki drugi pomogli nisam sigurna. Da budem iskrena, čini mi se da je Davor Dragičević mnogo više od medija pomogao jednom dijelu javnosti da shvati u kakvom korumpiranom društvu živimo”, ističe Tešanović Mirjana.

Novinarka iz Gacka Milanka Kovačević kaže da sama činjenica da je Pravda za Davida morala da se desi govori da ovde države nema, jer, da je ima, svi detalji vezani za Davidovo u b i s t v o bi bili rasveljeni, a sve sumnje razvejane.

 “’PzD’ je bila svojevrsni lakmus-papir ne samo za razvrstavanje medija, nego da se i kao ljudi prepoznamo i preispitamo: ko je na strani dobra, a ko na strani z l a. Jer, sve što se dešavalo vezano za ovaj trragični događaj i ono što je potom došlo, z l o je u svom izvornom obliku.  Neki mediji su, potpuno ispravno, shvatili da je Davidovo u b i s t v o i nastojanje državnog aparata da ga zataška, najvažnija tema ovog društva, ali i ispit nakon koga ćemo moći da kažemo da li kao država postojimo ili ne. Drugim medijima su rekli da je to a t a k na državu. Oni su direktivu nekritički prihvatili. Na kraju, svako će morati da se suoči sa sobom i na ličnom i na profesionalnom nivou. Po meni, Davidovo u b i s t v o i potpuna kapitulacija države pred ovim problemom je ugasila nadu da ovde može biti bolje”, rekla je Milanka za BUKU.

Novinar iz Sarajeva Armin Aljović kaže da je Pravda da Davida je samo još jednom potvrdila ono što smo znali –  a to je da u Bosni i Hercegovini imamo medije koji su slijepi poslušnici politike, i oni mediji koji su na strani građana.

„Mene ne čudi da na RTRS-u niste mogli pročitati ništa o hiljadama ljudi koji su na glavnom gradskom trgu u Banja Luci tražili pravdu za u b i j e n o g Davida, kao što ni na RTS ne možete pročitati ništa o hiljadama građana koji sedmicama protestuju u više gradova Srbije.S druge strane, vidjeli smo da u Bosni i Hercegovini, bez obzira na okrutne režime, ipak ne vlada potpuni medijski mrak. Male redakcije, poput Buke, u svijet su poslale te fenomenalne slike otpora hrabrih Banjalučana“, ističe Aljović.

Slučaj u b i s t v a Davida Dragičevića još nije riješen, a mediji i dalje, svako na svoj način nastavlja da prati ovaj slučaj, pokret koji je nastao, a sve informacije koje se odnose na ovaj slučaj i dalje zanimaju javnost.

Maja Isović Dobrijević i Elvir Padalović – Buka

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.