Pitaju me odakle sam, a ja velim: “Od tamo gdje se kafa peče, a hljeb kuha..”

Pitaju me odakle sam, a ja velim:

Od tamo gdje se kafa peče, a hljeb kuha.

Gdje se ganjaju papiri, spava k’o zaklan dok u kući gori televizor, noge čuju i promaja ubija.

Gdje se goni auto i kćer zove sine. Gdje se crkne od smijeha, a ostaneš živ.

A kad padneš pitaju jesi se ubio
.

Gdje sastojke za kolače mjeriš od oka, gdje se odvrće muzika, gdje se hoda po doktorima i gdje se ne smije progutat žvaka jer će se zalijepit crijeva.

Gdje moraš ić u školu da ne bi kopo kanal, gdje nema otvori usta nego zini i gdje se pita “Đe si?” a čovjek ispred tebe.

Gdje ako sjediš blizu televizije oćoraviš i gdje je daljinski izlijepljen selotejpom jer ćaći ispadne kad zaspi na kauču.

Gdje kad padneš, a majka te još i izmlati što si pao.

Gdje kad te pitaju da nabrojiš tri riječi sa slovo P, a ti kažeš: tica, čela i šenica.

Odatle sam gdje, iako se napolju vrijeme stumračilo, u kućama je potaknuta vatra, miriše ispečena kafa, skuhan hljeb…gdje sve odiše dobrotom i ljepotom.

A odaklen ću bolan bit, nego iz moje Hercegovine, jedne i jedine…

Foto: Željko Miletić

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.