U srijedu, 30.1., Dragiša Sikimić, urednik internet magazina ”Moja Hercegovina” dobio je telefonski poziv iz preduzeća ”Elektro-Hercegovina ad Trebinje”. Rečeno mu je da sa Nedeljkom Ninkovićem Šukom dođemo u prostorije preduzeća kako bi Šuko potpisao ugovor o ponovnom priključenju električne energije te da se predoči način na koji zainteresovani mogu pomoći uplatama kojima bi pretplatili Ninkovićevu utrošnju struje. Brka nije lako naći, ali posao obavljamo, ugovor je potpisan, uz obećanje da će 1.2. biti uključena struja. Tako je i bilo. Danas, 1.2. 2019. godine, Nedeljku Ninkoviću Šuku je poslije 12 godina uključena struja. Bilo bi dobro da oni koji vole pamtiti datume upamte i ovaj, jer ovo je sigurno veliki korak, kako za Brka, tako i za čovječanstvo, ili bar ove naše prostore. Osmijeh na Šukovom licu pokazivao je koliko je zapravo malo potrebno za sreću pojedinca. Na stolu svijeća. Šuko je uzima, ljubi je: Neka meni tebe, ti si me spasila… I pođe u novi dan, dan obasjan svjetlošću. Ovo nije kraj, štaviše, radi se o svojevrsnom novom početku, a ništa nismo uradili ukoliko zajedno ne nastavimo sa ovom pričom. Brkova priča je odjeknula, mnogi su se javili sa pitanjem kako mogu pomoći, a nemali broj vas se javio sa konkretnim prijedlozima. Zajedničkim snagama ugasili smo Šukov dvanaestogodišnji mrak. Zato, idemo dalje…
Srijeda, 30.1.2019. godine. Zove me Dragiša, urednik internet magazina ”Moja Hercegovina”. Kaže da su zvali iz ”Elektro – Hercegovina” i da su rekli da bi u toku dana Šuko trebao doći do njih kako bi potpisao ugovor o ponovnom priključenju. Dajem se u ”potragu”. Nalazim ga kraj radionice uz Gradski park. Radi. Ili kako on kaže: Raduckam, burazeru. Odlazimo na potpis ugovora. Kako nam je rečeno u ”Elektro – Hercegovina”, stav Uprave je da se prispjela dugovanja, koja sa kamatom iznose značajno više od osnovnog duga, te da se kroz predloženu akciju uplaćivanja struje, plati 236,68 KM, za ponovni priključak i promjenu naziva kupca, a istim putem će se moći pretplatiti utrošena električna energija. Rečeno nam je da u petak, između 8:00 i 10:00 Brko bude u stanu. Dogovor je pao, obećanje je dato. Šuko potpisuje ugovor. Ozaren je kao da potpisuje višemilionski ugovor sa Real Madridom ili nekim drugim fudbalskim gigantom.
Rastajemo se, uz dogovor da se vidimo u petak, u nejgovom stanu, oko 8:00.
Petak, 1.2. 2019. godine. Odlazim kod Šuka. Spava. Budim ga. Češlja se. Primjećujem da je obrijan.
”Jesi li se to malo picnuo? Dolazi struja u goste.” – našalih se.
”Jesam, burazeru, bio sinoć kod prijatelja, mašinicom se sredio. Dobar je povod.” – odgovara Šuko.
Kaže da mu se čini da ga je neko zvao i da su majstori stigli. U pravu je, zatičemo ih kako završavaju posao. Kao što je i obećano. Lijepo je znati da se obećanja još uvijek ispunjavaju. Terenski radnici ”Elektro – Hercegovina ad Trebinje” ulaze u stan, provjeravaju, sve je u redu. Na odlasku ih Nedeljko zaustavlja, kaže da se moraju slikati za ”televiziju”.
Ostajemo u stanu Brko, struja i ja. Ovog puta donesoh mu, ponovo pomalo simbolično, svijetle pive i nekoliko sijalica. Jogurt i par konzervi, koje sam namjenio za zajednički doručak.
”Burazeru, rek’o sam ti da ne mogu jesti ujutro, tek iza podneva”.
Srećan je, veli: Ovo je vrh vrhova. Kažem mu da će tek biti, da se trebaju još neke stvari srediti. Kaže da ne pretjerujem, ne bi volio da ispadne da je dobio prst a da sada hoće cijelu ruku. Imamo određeni problem sa osiguračima. Struje ipak ima. Dodaje da će ostalo sve lako.
Problem sa osiguračima je riješen. Uključujemo TV. Radi!
”Zaboravio sam gdje se ono pali, koliko ga nisam uključivao. A ranije bih, dok sam imao struju, kad je neka dobra utakmica, iznio TV ispred, skupi se komšiluk, bivalo nas je po dvadesetak, pa gledamo, navijamo, družimo se.” – konstatuje Brko.
Nema antene. Nema TV kanala.
”Burazeru, znam ja šta ćemo.Viljušku ili šarafciger i uhvatiće nešto.” – predloži Šuko.
Šarafciger nije dao neke rezultate. Prelistavajući kanale, nađosmo jedan, jedva se vidi da se radi o Javnom servisu RTRS.
”Dobro je i ovako, ćuti. A srediću ja ovo, ne sekiraj se.” – reče Nedo kao da me pokušava utješiti.
Želi da se obrati i zahvali.
”Struja došla! Hvala vam, hvala dobrim ljudima i braći koja su mi pomogla da poslije toliko vremena i ja malo progledam kroz svoje oči. U svijetliju budućnost. Šifra ”Tonemo, ali brod ide dalje”. Sada imam volju da nastavim, da sredim malo ovu moju ”paščaru”. Možda to ljudi ne razumiju, ali ja nisam ni imao volje da boravim u ovom stanu. Prespavam i ujutro jedva čekam da izađem, kad se vratim, legnem i stalno tako. Zavališ se, digneš se, izađeš iz kuće. Ovako imam motiv da budem kući. Idemo dalje, život je pred nama…” – rekao je Šuko za naš magazin.
Na stolu svijeća, na krevetu enigmatika. Dobro mu ide rješavanje ukrštenih riječi, a čini se kao da mu je uža specijalnost rješavanje osmosmjerki. Tolike godine mraka od njega su napravile pravog enigmatu. Kaže da mu je enigmatika često bila najbolja drugarica. Uz nju je vrijeme brže teklo.
Uzima svijeću sa stola, ljubi je, obraća joj se:
”Neka meni tebe, ti si me spasila.” – reče i odloži je. Nadamo se da je odložio zauvijek.
Dvije svijetle pive za svijetliju budućnost. Nazdravljamo.
Sa srećom ti Brko bilo. Akcija teče dalje. Mnogi su se javili sa željom da pomognu. Brko kaže da će već danas početi sa čišćenjem i da će izbaciti stvari koje mu ne trebaju.
”Ma ovo je odlično. Ovo je i više od toga. Sad lagano sve, lakše se diše, što se kaže.” – zadovoljan je Brko osnovnim uslovima koji, budimo realni, još uvijek nisu ispunjeni.
Pozivam ga na kafu. Ne odbija. Kaže da je jutros nije pio. Izlazimo iz stana, gasi svjetlo. Hvali se komšinici, čestita mu, uz konstataciju da je i bilo vrijeme. Silazimo u grad. Uz kafu mi Brko priča o nekim prošlim vremenima. O ratu ni riječi. Priča o vremenu kad je služio vojsku, o periodu prije rata. Kaže da je prošli put zaboravio pomenuti rodicu Maksimović, djevojački Miladinović.
”To ti je burazeru žena Žike kaskadera. Kako nisi čuo za njega? On ti je poginuo, čini mi se, 1991. ili 1993. nisam siguran. To ti je moja rodica, kod nje ti skoro svaki dan odem na ručak. Što ona jede, jedem i ja. Hvala joj.” – kaže Brko.
Nakon popijene kafe, razilazimo se, ponovo se zahvaljuje, grlimo se.
”Vidimo se u radionici, tamo ti budem, a sad ću i u stanu češće biti.” – reče Šuko na rastanku.
Ovo nije kraj Šukove priče. Zapravo ovo je tek početak. Sada dolazi red na vas, dragi čitaoci i svi oni koji su izrazili želju da pomognu i oni koji će, na bilo koji način, pomoći. Zaposleni u preduzeću ”Elektro – Hercegovina” uputili su nas na koji način možemo realizovati našu ideju ”Obezbijedimo Šuku struju do kraja života”. Na žiro račun ”Elektro – Hercegovina a.d. Trebinje” uz naznačeno ime i prezime i šifru kupca, sve uplate će biti sabirane na Nedeljkovo ime te se na taj način može izvršiti pretplata. Dakle, uplate možete vršiti na sljedeće račune:
Komercijalna banka a.d. Banja Luka: 571-080-00000064-31
NLB Razvojna banka a.d. Banja Luka: 562-008-00002287-32
Nova banka a.d. Banja Luka: 555-009-00001987-18
Pavlović international Bank a.d. Bijeljina: 554-012-00000001-24
Sberbank a.d. Banja Luka: 567-443-11006202-53
Unicredit a.d. Banja Luka: 551-030-00010915-07
Sa naznakom: Za Nedeljka Ninkovića (šifra kupca: 20100042)
Elem, na nekoj od navedenih banaka, svojim uplatama, u skladu sa mogućnostima, možete ”produžiti” svjetlo u Brkovom domu. Neka ta volja, koja je danas vraćena poslije 12 godina, potraje što duže, a ni ovdje ne smije biti kraj… Korakom po korak, krenućemo i u adaptaciju Šukovog stana, nemali broj vas se javio, nudite pomoć, hvala vam na tome. Takođe, hvala Upravi i zaposlenim u ”Elektro – Hercegovina” što su brzo odgovorili na naš dopis i pridružili se inicijativi, te dogovoreno ispunili u rekordnom roku. Hvala svima koji će pomoći, pomažu i pomagali su Nedeljku Ninkoviću Šuku. Idemo dalje…
Be the first to comment