Čovjek nije ni mentalno ni fizički sposoban raditi duže od 4 časa dnevno!

Radno vrijeme bi trebalo ograničiti na četiri časa dnevno, mišljenje je mnogih istaknutih stručnjaka.

Oni smatraju da mi jednostavno nismo ni mentalno ni fizički sposobni raditi duže od toga.

Teško je da bilo koji čovjek može raditi potpuno koncentriran više od pet časova dnevno, ostatak radnog vremena zahtijeva samo djelić fokusa i svodi se na popunjavanje vremena.

Slobodno vrijeme, takozvano “prazno vrijeme”, je u stvari izuzetno važno za nas i za razvijanje naše kreativnosti.

Posebno važi za ljude iznad 40!

Nedavno istraživanje otkrilo je i ovo: ljudi stariji od 40 godina rade najbolje kada rade samo tri dana sedmično!

Istraživači su zaključili da se kognitivna produktivnost sredovječnih ljudi poboljšala kada su radili do 25 časova sedmično. S druge strane, performanse su se smanjile kada je u sedmici prošlo više od 25 časova rada, zbog uticaja umora i stresa.

Ovo istraživanje, koje je objavljeno u Melbourne Institute Worker Paper, uključivalo je niz kognitivnih testova. Uključivalo je 3000 australskih muškaraca i 3500 australskih žena čije su radne navike analizirane. Testirala se sposobnost učesnika da glasno pročita riječi i recituje popise brojeva. Mjerila se njihova sposobnost pamćenja, sposobnost razmišljanja koja je uključivala izvršno razmišljanje, apstraktno razmišljanje i memoriju.

Zaključeno je da učesnici testa koji rade 25 časova sedmično najbolje izvode, dok su rezultati onih koji rade 55 časova bili lošiji čak i od nezaposlenih učesnika.

Kao što je istakao profesor Colin McKenzie sa Univerziteta Keio, jedan od tri autora istraživanja:

Mnoge zemlje će povisiti granicu dobi u kojoj se ljudi mogu kvalifikovati za početak primanja penzijskih naknada. To znači da sve više ljudi nastavlja raditi u kasnijim fazama svog života.

Stepen intelektualne stimulacije može zavisiti o radnom vremenu. Rad može biti mač sa dvije oštrice, jer može stimulisati aktivnost mozga, ali istovremeno dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije.

Istakli smo da su razlike u radnom vremenu važne za održavanje funkcionisanja kognitivnih funkcija kod sredovječnih i starijih odraslih osoba. To znači da bi, u srednjem i starijem dobu, radni dio vremena mogao biti koristan u održavanju kognitivne sposobnosti.”

Razlog zbog kojga je rad više od 30 časova sedmično štetan za mozak dok je manje časova rada dobro još uvijek nije jasan. McKenzie opisuje rad kao mač sa dvije oštrice. “Dok posao može stimulisati aktivnost mozga, dugo radno vrijeme može uzrokovati umor i stres, što može oštetiti kognitivne funkcije. Rad s punim radnim vremenom (40 časova sedmično??) još je uvijek bolji nego kad posla u smislu održavanja kognitivnog funkcionisanja, ali ne povećava pozitivne učinke rada”, napominje.

Važno je napomenuti da će se rezultati vjerovatno razlikovati od države do države, zavisno o godišnjim odmorima. Vrlo je teško kontrolisati sve faktore koji doprinose konačnim rezultatima takvog istraživanja (uključujući i odabir oko radnog vremena i vrste rada), ali svakako se ideja o punom radnom vremenu do starosti od 67 godina čini neprivlačnom.

Glavna poanta je da je rad s punim radnim vremenom vrlo štetan za mozak kod osoba starijih od 40 godina, pa bi vlade to trebale uzeti u obzir i ponovo razmisliti o godini prelaska u penziju. U ovom trenutku, američka državna penzija za osobu rođenu 1989. počinje u dobu od 68 godina, što je štetno za zaposlenika i neproduktivno za poslodavca.

Što vi mislite o tome?

Izvor