Naravno, i ja ću o govnetu koje je srpski poglavnik pojeo u Parizu. Kako odoliti toj temi. U suštini, ovo je jedna od rijetkih pobjeda srpskog naroda u posljednjih šest godina, bez obzira na to što su sendvičari ubijeđeni upravo u suprotno.
Prvo, Vučić je na vlasti, u to valjda niko živ nema sumnju, dovučen obećavši da će Kosovu podariti potpunu samostalnost. U tome je uspio samo djelimično, jer još uvijek fali onaj završni poljubac u dupe, u vidu ulaska Kosova u UN. Mali Alek nema muda to da izvede, pošto, ma koliko ubijeni u pojam i zaglupljeni bili, Srbi na pojam nezavisnog Kosova i dalje uglavnom reaguju negativno.
Blamiranje Srbije na obilježavanju stogodišnjice od završetka Prvog svjestkog rata moralo bi da se posmatra zapravo kao dovođenje lažljivog Vučića tamo gdje mu je i mjesto od strane, pa… manje – više, ostatka planete. Shodno tome, prva „diplomatska“ poruka došla je prije same „proslave“, u vidu „bešanja“ zastave Kosova u Notr damu, čija su zvona 1389. zvonila u čast Cara Lazara i ostalih srpskih junaka, koji upravo na Kosovu izgiboše
Težak prc. Ali, to nije bio prc upućen vama. Bio je to prc upućen onome ko je u posljednjih šest godina ponizio Srbiju do te mjere da se ona u očima ostatka svijeta jedino sa njim (i pomalo Đokovićem) može identifikovati. Bio je to, osim otvorene podrške nezavisnom Kosovu, i diskretni podsjetnik Aleksandru Vučiću na obećanje dato Angeli Merkel i ko zna kome još. Vijoreći se, kosovska zastava kao da je, bez imalo takta, šaputala: „Priznaj Kosovo, priznaj Kosovo!“
Digla su teška frka, Srbi su vitlanje zastavom Kosova u zemlji koja nam je zbog Kosova prosipala bombe na glave, shvatili kao ličnu uvredu, zaboravivši da ona to i jeste, ali nije bila upućena njima, već Vučiću, kao onome koji se, uz svesrdnu pomoć domaćina predstojećeg skupa i njihovih saveznika, uzdigao do nivoa poistovjećenja sa cijelom državom, upravo zato da bi tako velik i svemoćan lakše isporučio Kosovo Ujedinjenim Nacijama.
Poslije Notr Dama, na samoj svečanosti, uslijedila je potpuna katastrofa, u vidu žive kosovske zastave, baš iza nasljednika glavnih aktera Prvog svjetskog rata, zavijorio se Hašim Tači. Istorijski gledano, to je korektno. Kosovski Albanci radovali su se njemačkim i austrijskim vojnicima koji su gonili srpsku vojsku preko Prokletija, a predstavnica upravo tih sila, Angela Merkel, sjedila je u prvom redu, maltene ispred prdsjednika Kosova.
Kad se imaju u vidu hvalospjevi sprskoj vojsci, koje je pisao Ante Pavelić 1918, onda ne čudi prisustvo Kolinde Grabar Kitarović, isto u drugom redu, odmah iza glavnih zvijezda „proslave“. Ali gdje je Srbija? To jest, gde je Vučić? Gdje je zemlja koja je izgubila skoro trećinu stanovništva u tom prokletom ratu? Gdje je jedna od najvažnijih sila pobjednica? Kako gdje je, pa tu je! Ko je gledao direktan TV prenos, sa uzbuđenjem očekujući da vidi poglavnikovu balavu njušku, RTS mu je ispunio želju.
U tri navrata tokom direktnog prenosa, ovo je sad već sasvim izvijesno, prekaljeni montažeri javnog servisa ubacili su fotku na kojoj se vidi pokisli Vučić sa još nekoliko luzera, koje je zadesila crna sudbina da mu prave društvo u trećem redu, skroz lijevo, pa preko puta, u odnosu na glavne aktere događaja, Angelu, Makrona, Trampa, Putina i Tačija.
Tri puta, jebote. Znači, desilo se sljedeće: vidjevši da se njegove crnje slutnje ostvaruju (Merkel, Makronu: „Onog šontavog iz Jajinaca moje oči da nisu vidjele“, ostali gosti odobravaju), Vučić je uspaničeno pogledao roba ili još vjerovatnije robinju, koju vucara unaokolo na svojim kretenskim putovanjima, a ova je uspaničeno pozvala „žutog Bujketa“, ili Krla, ili Branka Kockicu, ili koga već, iz RTS.
„Šef je u kurcu!“, vrištala je! „Kako to?“, čudili su se RTS-ovci. „Bukvalno!“, nastavila je. „Strpali su ga na dio tribina gdje stoje oni čije zemlje nisu učestvovale u ratu!“ „Ijao, pa šta ćemo sad!“, glumili su uzbuđenje RTS-ovci. „Slikala sam jednu fotku mobilnim, šaljem vam je preko vibera, pa je umontirajte dok traje prenos!“ „Kako to mislite?“, pravili su se nevješti RTS-ovci. „Triput je umontirajte, prokleti bili!“, grmila je Vučićeva robinja.
Ova zgoda dosta podsjeća na naslovnu stranicu „Večernjih novosti“, iz 2000, kada su majstori fotošopa klonirali učesnike mitinga podrške Slobodanu Milioševiću i to tako da si istu grupu od dvadeset ljudi mogao jasno da vidiš umnoženu deset puta, ne bi li djelovalo kako je miting bio krcat. Naravno, odmah smo to tada primjetili i smijali se tim degenericima, isto kao što smo i sad odmah primjetili (a neki od nas nisu ni gledali prenos) i smijemo se podaničkom, kukavičkom i bjedničkom ponašanju RTS-a.
Najbolniji prc uslijedio je kada je cijela Srbija ugledala Hašima Tačija kako razgovara sa Vladimirom Putinom! Ijao, majko! Pa, to je kao kada bi mužu prikazali kako mu ženu kreše njegov vjenčani kum! Kako su samo opušteno pričali, ćaskali su tako prirodno, kako iskrivljeni ukočeni čiviluk Vučić Aleksandar nikada sa Putinom nije pričao. „Jel vidiš da sam ja normaljniji od Vučića. Hajde popusti malo“, djelovalo je kao da govori Hašim. „Ha, ovaj razgovor mi prija, za razliku od Vučićevih ženomrzačkih viceva, koje moram da slušam svaki put“, djelovalo je kao da se vajka Putin Tačiju.
Ne znam, doduše, šta su ludi Srbi očekivali. Da Vladimir izvadi tetejac i izroka „Zmiju“ u sred Pariza? Da ga pljune u facu? Nije, doduše, morao ni da djeluje toliko gotivno taj njihov razgovor. Ruski predsjednik je i ovim gestom potvrdio ono što bi svi trebalo da znaju – da suštinski igra za isti tim kao i Angela Merkel i da ga boli uvo da pravi diplomatske incidente zbog jedne lažljive srpske gnjide, što je zapravo super, jer se savršeno uklapa u osnovnu tezu, da ništa od svih ovih sranja nije bilo upućeno Srbima i Srbiji, već onome koji je Srbiju kidnapovao.
Da je tako, dokazuje i izvinjenje francuskog ambasadora Vučiću, Srbiji i srpskom narodu, koje je uslijedilo narednog dana, a u kom stoji kako je došlo do „propusta u protokolu“ tokom ceremonije. Prevedeno sa diplomatskog jezika, on je rekao: „Dok god vam je ovaj smrad na vlasti, tretiraćemo i njega i vas kao govna“. Da je bukvalno bilo ko drugi predstavljao Srbiju na ovom skupu, dobio bi i bolja „mjesta“, a i bolji tretman.
Nema veze, biće bolje kad budemo slavili dvjesta godina od pobjede u Prvom svjetskom ratu.
A ovaj naš i do Pariza može samo privatno i to ne zadugo
Da je bilo reda Srbiju nije tebalo ni zvati na proslavu….Pa Srbi su poceli rat pucnjem u Ferdinanda .Izmanipulisani mladic iz Grahova neduzan a Srbija snosi odgovornost!!!!
Hm hm dalo bi se o tome diskutovati. Princip jeste povod ali ne mislim da je i uzrok. Poluludi Milan je nakon razvoda sa Natalijom pio na tacni poklonio Srbiju Austriji i nakon otkrivanja tajnog sporazuma trebalo je 9 godina da se Srbija izvuče iz tog zagrljaja a Austriji je trebao samo povod da ponovo pokuša okupaciju ratom kad već posao nije završila diplomatija a Principu i ekipi pamet nije smetala da im daju povod i to je to.
Ali šta je bilo bilo je, po meni je glavno pitanje zašto smo 100 godina kasnije u još gorem položaju, od 5 najnesretnijih država Evrope tri su srpske, biramo predstavnike koji ni do Pariza ne mogu a i kad odu smjeste ih u magareću klupu. Realno govoreći i jesu za magareće klupe samo je pitanje jesmo li i mi sa njima a svakim danom sve sam ubjeđeniji da jesmo
Tvoja percepcija je pravilna , ali pitanje ti ne mogu razumjeti zato sto nije ocito retoricko.Razlog pozicije „magarece klupe “ je reultat srpske kolizije sa ostatkom svijeta i odsutnost samokriticnosti. Naravno da zato odgovornost snosi srpski politicki establisment, akademija i srpska crkva. Megalomanija , omnipotenten ideje, mitovi i falcifikovanje istorije nisu pravi put i to se prije ili kasnije obije od glavu …Analiziraj samog sebe , sta kazes(„tri srpske drzave „) i odgovor ce ti se sam dati….Ako ne mozes da shvatis dobices i podpitanje a to je Imaju li te drzave svoje zastave ispred zgrade Ujedinjenih NAcija i da li imaju stolicu u Ujedinjenim nacijama…Tezak je to put , a voditi drzavu nije mala zajebancija ….Srbi plesu na zici ,manipulisu, lazu i balansiraju , vrdaju (ovo su rjeci ,malo parafrazirane jednog srpskog akademika ), a prije ili kasnije plesac na zici pada ….
Da bi nešto bilo država ne mora imati stolicu u UN dovoljno je da ima teritoriju koju efektivno kontroliše i stanovništvo a 2XRS i CG to imaju.Drugo je pitanje koliko je zaista nezavisnih država u svijetu ali recimo RS nije manje nezavisna od Letonije. E sad opet bi se dalo diskutovati jel srpska samo Srbija ili 2X RS+CG ili još i HR i SM jer je očigledno da se radi o istom narodu u više država po sistemu zavadi pa vladaj. Međutim pitanje je koliko je to zaista bitno ili se forsira od vladajućih struktura po sistemu „držte lopova“. Većina tih struktura su samo lutke na koncu ali to ih ne oslobađa od odgovornosti za „rezultate“. Magareća klupa jeste jednim dijelom posljedica sukoba sa većinom svijeta ali nije samo to u pitanju, jel ti ozbiljno shvataš AV? I zašto bi oni koji su puno moćniji od nas dvojice mislili drugačije?? Jedino mi još smatramo za junaštvo izabrati lika koji ne može niđe iz čaršije i kome je i magareća klupa uspjeh a onda kad na njoj i završi svi krivi osim nas. Druga je priča što je kod Srba prosječan IQ samo duplo veći od broja cipela a kod onih „tvrdih“ i manje od duplo i oni se time ponose pa recimo svima su dragi Nemanjići a nijedan ne zna da ih pobroji i koje su to njihove zasluge pa sve do današnjih dana kad se rehabilituju očigledni saradnici okupatora u WW2 a istovremeno veliča „istraga poturica“ odnosno saradnika okupatora samo vijek ranije. Ima toga do sjutra ali ne vrijedi pored tolikh rijalitija ko će još moje trabunjanje da čita