
„Vlast je, naravno, uvijek bila i ostaće, samo ogledalo naroda. Milo je na vlasti u Crnoj Gori, jer najviše liči na crnogorski narod, crnogorski narod može da se ogleda u njemu, da tačno vidi svoj odraz. Toma i Vučić su ogledalo srpskog naroda, njihova „slika i prilika“, i to je prosto tako. Niti vlast može da bude gora od svog naroda, niti bolja. Zato nikada problem nije vlast, nego karakter pojedinca, i zato ja u svojim pjesmama, zapravo, ne govorim protiv vlasti, već o nama i o našim ograničenjima i greškama u karakteru.
Najveći problem našeg mentaliteta je vjera u zagrobni život. Ovdje ljudi slijepo vjeruju da će živjeti negdje „gore“, i onda ovozemaljski život ne shvataju dovoljno ozbiljno, i nekako nisu mnogo angažovani oko njega. Prosto puštaju da ih voda nosi. Dobro u našem mentalitetu je to što ljudi nisu mnogo ambiciozni, ali onda kada plemeniti ljudi nisu mnogo ambiciozni, onda se, nažalost, dozvoljava ovim primitivnim, neplemenitim, da oni svoje ambicije ostvaruju. Tako mi imamo jedno društvo koje je karikatura – u kome su najprimitivniji ostvarili svoje ambicije, a plemeniti nisu ni smislili šta bi.“
Rambo Amadeus
Be the first to comment