Vjerujem da žrtve nasilja postoje oduvijek samo što im se sada daje prostora za javnost. Pristup svemu.
Sjećam se. Kad god sam bila nemirna na času (čitaj “svaki dan”) učiteljica bi me poslala da sama izaberem prut kojim će po rukama da me “opominje”. Danas nastavnici ne smiju učenika da izbace sa časa!
Žene, tj naše bake su vjerovatno dobijale poneku vaspitnu od svog muža ali su ćutale i ostajale u braku, porodici… Mi današnje slabo preko šamara da pređemo…
Pre neki dan, pogledah emisiju, na istu ovu temu. Javila se gospođa i rekla da nisu samo žene žrtve, ne toliko često ali i muškarci se nađu među žrtvama nasilja. Ja se slažem sa njom. U potpunosti. Ja i još par žena smo se složile, ali zato ostali dio naše male države ju je linčovao. “Odakle njoj pravo, zaboga, da priča takve gluposti!?”
Koliko očeva ima koji su prijavljeni da su manijaci i to iz razloga jer je to majci jedini način da dobije starateljstvo!?
Koliko njih dobija batine, a o tome se ćuti!?
Koliko muževa ima koji su u kući slabija polovina!?
Koliko momaka trpi psihičko zlostavljanje od svoje ljubomorne polovine…!? Sve je to nasilje. I sve su to žrtve…
Ja poštujem žene, mislim da smo divne, lijepe (svaka na svoj način) snalažljive i jake. Ali isto tako i namazane, zlobne, glupe i nasilne…
Na žalost, većina foruma za nasilje ovoga tipa je anonimno, jer se plaše da pokazu svijetu svoje pravo lice…
A žene, lijepe nasmijane, svoje muškarce ostavljaju bez para, bez djece, iz osvete ili bez razloga popunjavaju sigurne kuće za muškarce, koje vjerovali vi ili ne, vremenom popunjavaju svoj kapacitet…
Nemojte biti nasilne, budite dame. Lijepe i nasmijane…
Slavica Lazić, Leutar:Net
Ostavi komentar