Ti si žena i možeš sve

Slabija polovina!? Zašto!? Po čemu smo slabije!?

Podnosimo muški udarce života. Silovanja, batine, porođaj… Sa osmjehom dočekamo muža preljubnika, alkoholičara ili kockara… Jer smo pune nade da će nevolja proći, da će biti bolje. Mada duboko u sebi znamo da neće. Opraštamo. Prelazimo preko svega i dalje držeći do sebe. Osmijeh sve prikriva.

Volimo najviše na svijetu. Zahvalne Bogu na sreći i zdravlju (ili u koga već vjerujemo).
Smijemo se najljepše i plačemo najglasnije…
Liječimo djecu, ljude, vozimo kamione i avione. Nismo slabije…
Odrasla sam sa mamom i babom. Moja baba je cijepala drva, kosila travu, pravila šupe i sušare za meso. Bila je glava kuće. A žena!

Odgajamo djecu, prolazimo školu zajedno sa njima. Podnosimo njihove suze i radujemo se njihovoj sreći.
Idemo i u vojsku (doduše ovu modernu, ali svejedno, vojska). I pjevačice, glumice.
I kurve i časne sestre. I najgore i najbolje. Prijateljice i najgori mogući neprijatelj.
Supruge i ljubavnice. Svakakve i nikakve.

Žene…

I neću vam davati nikakve savjete. Jer ponekad ne umijem ni sama sebe da posavjetujem… Samo budite srećne u sebi, nek’ vam je toplo oko srca.

Širite ljubav i ljubav će vam se vratiti…

Slavica Lazić – Leutar:Net