Gdje god da se krećemo bićemo snimljeni, bićemo na nečijem oku i ostaće zabilježeno gdje smo bili i šta smo radili. To je normalna stvar današnjice i tu ništa ne treba da nas čudi.
Od pamtivijeka, daleko prije nego što je Nikola Tesla izmislio struju priroda je stvorila prve kamere i sisteme video nadzora – babe i babe na kafi.
Zbog radoznalosti, straha i dosade u trenucima dokolica babe su virile iza zavjese prozora i posmatrale. Nije mogao niko da im promakne, a memorija je iznosila između 100 i 200 TB po babi. Ako ih pitate ko je prošao ulicom u 11:37 u četvrtak dobićete jako precizne informacije ali i dodatne odgovore: gdje se uputio, da li nosi kišobran, kako mu se zove svastika i kada se tačno vratio i sa kim.
Sistem video nadzora snimanja iz više uglova čine dvije ili više baba, a kada se njihove memorije saberu na kafi, dolazi se do savršenog retrospektivnog snimka. Sistemi savršeno funkcionišu po naseljima, a najbolji pospješivač razmjene podataka je kafa i ratluk.
Prošle godine ljudi su počeli da sumnjaju u babe pa odlučiše da stvore nešto što će im dokazati da se nešto zaista dogodilo i to baš na opisan način. Pročulo se u narodu da određene babe ne govore istinu u potpunosti što zbog ličnog interesa što zbog izlapjelosti i onda je dolazilo do oštećenja podataka. Tako su u Trebinju nabavljene kamere za snimanje raskrsnica, snimači za skladištenje i razmjenu podataka i kablovi za povezivanje čitavog sistema. Naravno tu je i izlazni uređaj kako bi snimljeno mogli da vidimo ali i da čujemo.
Međutim, u praksi se pokazalo da je ovakav vid snimanja preskup za održavanje, pa će se Trebinje vratiti na stari, provjereni sistem baba iz komšiluka. U svakom slučaju, možemo i dalje mirno da spavamo, i dalje ima ko da prati šta se dešava na ulici, naselju i našem gradu.
Be the first to comment