Kada su Austrijanci poslije aneksije Bosne i Hercegovine došli u ovaj kraj zatekli su tursku kasabu, utvrđenu naseobinu Kastel.
Mjesto je bilo značajno iz strateških razloga. Radi neposredne granice sa Crnom Gorom i radi utvrđivanja uticaja u bivšoj Dubrovačkoj republici, odlučili su da izgrade gradić i tu smjeste vojne regimente.
Ispred utvrđenja Kastel sa zapadne strane, gdje su planirali da prošire varoš, nalazilo se tursko groblje. Nije bilo ni govora da se mogu dogovoriti sa islamskim vjerskim poglavarima o nekoj dislokaciji mezara…
Odluka je pala na kapetana Urliha (?) da sa svojom regimentom jednoga petka kada su vjernici na obredu, u noćnim satima, ponište sve nišane na mezarima i odnesu i bez traga sklone, zaravne zemljište, kao da se tu nikada ništa nije nalazilo.
Na proteste hodža i begova austrijske vlasti su se pravile nevješte, da ništa ne znaju ko je to učinio i da će ispitati cijelu stvar i najoštrije kazniti počinioce.
Na zadovoljstvo muslimana kapetan je pod vojnom pratnjom sproveden u z a t v o r na izdržavanje kazne.
Ne zadugo, kapetan se javio svojim kolegama iz predstonice da je dobio premještaj u drugi garnizon i takođe, da je unaprijeđen!
Kada se poslije godinu dana „prašina slegla“, Baron Babić napravio plan grada, po uzoru na dubrovački Stradun i dao „zeleno svijetlo“ za gradnju grada.
Prve kuće u širokoj ulici su nikle 1887. godine. Uređen je trg po uzoru na već postojeće u Beču. Zasađeni su i platani.
Piše: Milenko Bukvić
Leutar.net
Be the first to comment